четвртак, 12. март 2015.

TAJNE VEČNE KNJIGE - LEH LEHA 10



   

Voditelj: Dobar dan dragi gledaoci. Produžavama sa našom emisijom "Tajne Vječne Knjige". Govorimo o vječnom, govorimo o tome da je ta knjiga napisana o nama. Kao i uvijek, sa nama je Dr. Mihael Lajtman, dobar dan.
     
Dr. Lajtman: Dobar dan.
      
Voditelj: U prethodnoj emisiji Vi ste rekli, odnosno niste rekli, već podrazumijevali, da cijelo čovječanstvo treba da dođe do obrezanja. Ja mislim da naši gledaoci razumiju o čemu govorim, o unutrašnjem stanju čovjeka.

Dr. Lajtman: Obred obrezanja, on je samo bio obavezan kod potomaka Avraama - Ismaila i Isaka, prvih potomaka Avraama. I zato kod Arapa i Jevreja se vrši obrezanje, a drugi narodi to ne moraju da rade.

Voditelj: Sada govorimo o fizičkom obredu.

Dr. Lajtman: Govori se o fizičkom obredu i ova dva naroda, oni od početka, od Vavilona, nose sa sobom posebnu naklonost ka duhovnom. No u naše vrijeme sve ostale zemlje došle su do toga, do obaveze, da svi zajednički  moramo da nadiđemo tu barijeru.

Voditelj: Kada govorimo o duhovnom obrezanju, misli se na savez sa silama davanja?

Dr. Lajtman: To nije samo savez sa Stvoriteljem, zato što savez ima u vidu sličnost sa prvim svojstvom, svojstvom Stvoritelja. Svojstvo Stvoritelja je davanje, no mi smo dužni dostići svojstvo davanja, naš egoizam preobratiti u svojstvo davanja. I to se naziva "obrezanjem," to jest, od sebe odsječeš egoistične želje i mjesto njih postepeno stičeš altruističke.

Voditelj: Ovdje ima jedna stvar, tj. počinju se mijenjati imena. Stvoritelj im počinje davati nova imena, za Avrama i Saru i napisao je sledeće: "Bog još reče Avraamu: "Saraj, žena tvoja, ne zovi je imenom Saraj, jer joj je sada ime Sara".

I kada se pogleda u "Veliki Komentar", tamo je napisano: "Potom je Stvoritelj rekao Avraamu za Saraj: "Do danas tvoju ženu si zvao Saraj - "moja princeza". Što znači da je ona bila princeza u tvojem domu, a od sada njeno ime biće Sara- princeza cijelog svijeta".

Priča ide o maloj porodici koja se pretvara u porodicu cijelog svijeta, ako se govori o unutrašnjim svojstvima čovjeka.

Dr. Lajtman: Pa zato se i zovu "praoci" ili "pramajke".


Voditelj: Čovječanstva?

Dr. Lajtman: Da.

Voditelj: A što se podrazumijeva pod "čovječanstvom"?

Dr. Lajtman: Pod "čovječanstvom" se podrazumijeva samo taj dio koji je ušao u kontakt sa Stvoriteljem i za sada su to oni.

Voditelj: No, oni to rade za cijelo čovječanstvo, čovječanstvo je dužno prikloniti se njima.

Dr. Lajtman: Da. Danas je Sara najpopularnije ime na svijetu.

Voditelj: Zašto?

Dr. Lajtman: Ne znam, ne znam zašto je toliko popularno. Avram je zastupljeno kod Jevreja ili kod muslimana Ibrahim, a Sara je odjednom najpopularnije ime.

Voditelj: Kao što Vi kažete, tu je duhovni korijen, tu je vjerovatno stremljenje - da se bude sličan. Imena nam daju otac imajka. Mene su nazvali Semjon, Vas Mihail, a ovdje Stvoritelj daje imena. Što to znači da Stvoritelj daje imena?

Dr. Lajtman: Znači da čovjek u sebi otkriva sličnost sa Stvoriteljem, u kavoj je struji, u kakvom toku, sa kojim korijenom radi sa Stvoriteljem. Sve se dijeli na 12 duhovnih korijena, cijelo čovječanstvo, rad se odnosi na Stvoritelja, kada čovjek počinje da otkriva od kuda on dolazi, sav rad nas približava tom saznanju i počinjemo shvatati od kuda dolazimo, iz kakvog dijela, opšteg zajedničkog sistema koji je stvorio Stvoritelj - generalne želje- što sam ja. Tada ja započinjem, mijenjati ime. I više od toga, ime se transformira, postoji osnovno ime, ono se mijenja pri "obrezanju". To se naziva osnova kada čovjek odsječe sve svoje egoističke namjere i radi sa altruističkim.

Voditelj: To je njegovo prvo ime?

Dr. Lajtman: To je njegovo prvo ime, kada uđe u duhovno prostranstvo.

Voditelj: To je osmi dan?

Dr. Lajtman: Da. Te želje nemaju pozitivne ili negativne karakteristike, to zavisi sa kojom namjerom ih koristiš. Tako, od kada se on rodio u duhovnom svijetu i prošao sve te karakteristike prvi put u prirodnoj formi, u kojoj ona i jeste, posle toga dolazi do inverzije, metamorfoze, vrlo interesantna za čovjeka kada on prima Višu Svjetlost, koja ga bukvalno okreće, on kardinalno mijenja predstavu o našem svijetu i čovjek počinje osjećati svijet, on počinje da se odnosi prema njemu “u jednom ključu”. Mi to ne razumijemo dok ne dobijemo ta svojstva.

Voditelj: Tada se kaže da je dobio drugo ime?

Dr. Lajtman: To se kaže da je dobio drugo ime, to je ta tačka od koje on počinje dalje da raste. On će se mijenjati i dodatno  dobijati mnogo imena, zato što se imenom naziva postizanje Stvoritelja, mjera sjedinjavanja i mjera svojstava, kvaliteta, sile - sličnosti sa Stvoriteljem. U svakome je svoj stil, razlikuju se jedan od drugoga - kompletom želja, i kvalitetnom kombinacijom jednog s drugim. No individualnost koju on dobija od prvog puta, ostaje u njemu za svagda. To je tačka njegovog rođenja, to je tačka koja je lično njegova, tačka sa kojom se on nalazi u sistemu koji se naziva Adam Harišon.

Voditelj: Ako govorimo o materijalnom svijetu, da li to može da se desi u svakom uzrastu čovjeka?

Dr. Lajtman: Da. Uzrast uopšte nema značaja. Ja bih rekao da nema značaja ni da li je muški ili ženski rod. Zato što žene koje uče kabalu, one prolaze, u odnosu na sve te sisteme, uzdizanja i nivoe slićno muškim, iste promjene, ne sasvim iste, ima razlike. No kako se muški dio mijenja na svaki nivo sa svojim muškim izražajem, nalazi se paralelno sa njim i ženski dio, kao njegova polovina, taj ženski dio i žena prolazi kroz iste promjene.

Voditelj: I zato je sada nazvan Avraamom, i tu je bila Sara, i oni su sjedinjeni. Zatim je napisano sledece: 

"Ja ću je blagosloviti i preko nje ću ti dati sina. Blagosloviću je i od nje će nastati narodi; carevi naroda izaći će od nje". Tada je Avraam pao ničice, nasmijao se i rekao u svom srcu: "Hoće li se zaista čovjeku od sto godina roditi dijete, i hoće li Sara, žena od devedeset godina, roditi?” Zatim Bog reče Avraamu: "tvoja žena Sara zaista će ti roditi sina, i daćeš mu ime Isak. S njim ću sklopiti savez, savez koji će trajati dovijeka, za njegovo potomstvo poslije njega"

Dr. Lajtman: Da, zato što je u Avraama praktično, kako da kažem, ugradjen životni potencijal. To su sto punih sefirot, gdje je on dostigao svoje puno stanje, puno ispravljanje koje se naziva "sfira Hesed". Odnosno svojstva nesebičnosti, milosrđa, davanja i zato on ne može da shvati na koji način još može nešto izroditi, zato što su svojsta napravljena samo na davanju, zato što su takva da ništa ne primaju, ništa se ne možeš roditi. Rađanje se naziva stvaranje novog egoističkog tijela koje postepeno započinje altruistički da radi. Znaći Avraam mora prisjediniti  k sebi tuđi egoizam, neke želje... On je dužan započeti novi nivo, to znaći primiti radi davanja. Ne davanje radi davanja već da primi poradi davanja. On ne vidi u tome sebe, takvu sposobnost, potrebu i smisao. Zato što u principu, da bi boravio u stanju apsolutne nezavisnosti od egoizma, on boravi, on se podigao nad svojom prirodom, on se nalazi na nivou milosrđa i što je još njemu potrebno. Sam prelaz u duhovnom svijetu je vrlo kritičan. Sastoji se iz dva prelaska. Prvi prelaz je mahsom, kada mi prelazimo iz osjećaja našeg svijeta, koje se pojavljuje u našim egoističkim željama, predstavljaju nam se takvim, u duhovni svijet u kojem osjećamo altruističke namjere. U tim altruističkim namjerama provedemo period koji se naziva, na primjer "četrdesetogodisnjim periodom u pustinji", kada ja dobijam svojstvo punog apsolutnog davanja, odnosno podizanje nad svojim egoizmom koji se do tada razvio. A zatim slijedi još jedan takvi prelaz, koji je vrlo nepoznat, gdje se Avraam sada nalazi. To jest, sa svojim sto sefirot, tj. deset puta deset puni partzuf, odnosno cijeli sistem milosrđa...

Voditelj: To je stanje lične sreće?

Dr. Lajtman: Pa ne, ne govorimo o egoizmu, o srećnom stanju, mi govorimo o tome da on ne predstavlja svoja svojstva sa kojima se može raditi dalje. To je stanje u kojem se on nalazi. On je sebe  već razvio do svih maksimuma. I odjednom "Imaćeš  sina".

Voditelj: To jest, "Ti ćeš se produžiti "

Dr. Lajtman: Da, ti ćeš se produžiti, ta se svojstva ne rađaju, to su svojstva, kako ih nazivamo

"Gar de Bina" to su svojstva koja čovjek isključivo radi "protiv sebe", a ovdje treba "iz sebe" nešto roditi, zato je potreban dodatni egoizam. Tada Sara počinje da ga prima. I otuda se govori "kako ja mogu da rađam, kada nemam ono što je potrebno da ima žena". Odnosno, praktično taj dio koji može da rađa je "Zat de Bina" - želja za primanjem". Oni jednostavno ne mogu da funkcionišu na nivou čovjeka, čovjek kada postigne nivo i pođe dalje iza granice, on ne zna kako. Sada je ovdje čudo, kako je to, kada uđe u duhovni svijet.

Voditelj: Ovdje piše: "i carevi naroda  će izaći od nje". Odnosno ti si dužan produžiti, pojaviće se "carevi naroda".

Dr. Lajtman: Da, sve te sile koje budu upravljale egoizmom da bi ga dovele do svojstva davanja i sličnosti sa Stvoriteljem.

Voditelj: Govorimo o onome što je unutra čovjeka?

Dr. Lajtman: Unutra čovjeka i unutar duše.

Voditelj: A što predstavlja "carevi naroda" unutar čovjeka?

Dr. Lajtman: Želje koje upravljaju sa njim. To je osnova, to je putokaz koji ga vodi ka upravljanju, u sebi, svih 613 ličnih želja čovjeka.

Voditelj: Još jedno pitanje. Što znači to što se nasmijao Avraam?

Dr. Lajtman: U kabali za to postoje jednostavna mehanička, jasna naučna opredeljenja. Smijeh se naziva stanjem kada se čovjek podigne iznad sebe i razumno vidi, a ne vidi logično produženje sa jedne strane, a sa druge strane ono zaista k njemu dolazi. Razlika između realnosti koju pritom otkriva i prijatnosti koja je neočekivana i koja se pojavljuje pred njim, to se naziva smijehom. Smijehom se naziva duh koji se podiže nad čovjekom, nad njegovim normalnim realnim stanjem - duhovnim, u kojem se nalazi Avraam. On počinje stvarno osjećati taj stepen koji se još nalazi ispred njega, za nastavljanje njegovih akcija. Pri čemu su one takve, da se neočekivano otkrivaju pred njim. Dakle, Isak, potom Jakov, a zatim svi potomci, uopšte cijelo čovječanstvo, i na kraju, kada se danas nalazimo na pragu realizacije kabale za cijelo čovječanstvo, to se sve otkriva njemu do potpunog ispravljanja cijeloga čovječanstva. Kada on prima svojstvo milosrđa, koje je on razvio, i nije osjetio što je moguće, dalje, nešto sa time uraditi, zato što je to osnovno, bazično, sada on vidi  kako će  ostati u toj sili  sa kojom se mogu ispraviti sva  apsolutno stvorenja.

Voditelj: Znači smijeh je dosta visoko stanje?

Dr. Lajtman: Da, to je smijeh smijehom.

Voditelj: Mi zaboravimo smijeh kada smo nisko...

Dr. Lajtman: Ne, ne. Smijeh u kabali je, naprotiv, uzvišeno stanje. To je sledeće podizanje duha.

Voditelj: A ovo stanje u kojem Avraam kao da Mu ne vjeruje, kao da ne vjeruje Stvoritelju...

Dr. Lajtman: Ne vjeruje, znači da Ja ne prihvatam svoje sledeće stanje, još uvijek ne javno. U kabali nema takvog pojma da mi govorimo da mi "vjerujemo". Ili dolazi mi sledeći stupanj, ili jednostavno, nalazi se u meni. Ja vidim, ili na neki način ona svijetli u meni, i tada ta svjetlost dolazi do mene, od Višega no još se ne javlja u meni. To se može zvati Svjetlost vjere. To jest, znanje je ono što pretvara Svjetlost u meni i Svjetlost sledećeg nivoa. No ja apsolutno tačno znam da je to tako, ali ja se prosto još nisam adaptirao na Njega i to se zove Svjetlost vjere. To jest, ne zatvorenim očima, jednostavno, takva su znjanja sledećeg nivoa, koja ja još ne mogu znati i raditi sa njima, ja ne mogu. No, ja tačno znam da je znanje da je to fakt. Samo za mene taj fakt još se ne javlja oruđem rada na sebi i sistema Višeg Svijeta. Ja znam da je to tako, ali ne znam kako to djeluje.

Voditelj: To jes, slijedi da samo ako ja vidim i osjetim, ja vjerujem, da li se to tako dobija?

Dr. Lajtman: Ne, u suštini osim njegovih očiju nema ništa drugo.

Voditelj: Znači, samo da vidi?

Dr. Lajtman: Da, kabala je nauka koja radi samo sa podacima.

Voditelj: Kako čovjek može napredovati da to vidi? Kako on napreduje? Što njemu pomaže da napreduje da bi to vidio?

Dr. Lajtman: On ne može da napreduje ako ne obrazuje oko sebe grupu, učitelja, knjige, koji mu omogućavaju sledeći Viši nivo. To nije jadnostavno pomoć zato što pred njim ništa nema, mi ne govorimo o stanju kada je on već u duhovnom, i zato ako on ne izgradi od grupe, učitelja i knjiga - svoj sledeći nivo, svoje sledeće stanje, to on ne može napredovati. Može tapkati na jednom mjestu godinama, decenijama i neće napredovati. Za sve je neophodno stvoriti, uraditi, kondezirovati tako, da se pojavi pred čovjekom jasan sledeći nivo. On bi znao što znači sledeće stanje. Zato što u duhovnom sa ne gleda kao kod nas, ja vidim kao nekakav agregat, kojeg sam ja tamo konstruisao, vidim ga kako radi, vizuelno ga vidim kako skače, kako se vrti... Mogu ga poslije toga nacrtati, mogu dodati još neke konstruktivne djelove... A u duhovnom toga nema, u duhovnom radim sve iz svojih svojstava. Ja sam dužan predstaviti sebi svoja svojstva ali na stepen više. Tako se mogu kretati naprijed. Kako da ja znam na stepen više koja su to svojstva? I tu mi je porebna pomoć od grupe, učitelja i knjiga. Oni su mi dužni pokazati koja su moja sledeća svojstva koja se javljaju na putu ka Stvoritelju. Ako ja iz njih, pokušavam da stvorim nešto više za sebe, onda to što ja gradim postaje slično Stvoritelju. Između mene i Stvoritelja se stvara jasna struktura, to je sistem koji meni daje osjećaj za sledeći duhovni nivo. Ako se ja pravilno na njih koncetrišem, onda dobijam uzdizanje, oduševljenje, sile, energiju. Ako i sebe pravilno predstavim u odnosu na njih, to mi daje mogućnost da budem uvjeren da sam na pravom duhovnom putu, ka sticanju svojstva davanja. Zato mi postojimo u ovom svijetu sa grupom, sa učiteljem, sa knjigama koje zajedno trebaju da daju čovjeku stanje skrivanja, način čemu se približavati (stremiti). Alli stvoriti za sebe pravilan način iz te tri komponente je mnogo teško. Međutim, u tome se sastoji sav rad i sav uspjeh. Taj rad se zove "rad u vjeri" zato što ja ovdje ništa ne osjećam. Kod mene je to sve obrnuto, odvratno, suprotno mojoj prirodi.

Voditelj: Da li je to u redu što se to javlja kod mene?

Dr. Lajtman: Svakako. Na taj način se ja i "gradim". Ako bih ja u svemu tome osjetio nešto prijatno, nešto lijepo, privlačno, tada bi došao u iskušenje, bio bi u laži. A ovako osjećam da se protiv toga moram boriti svo vrijeme, svo vrijeme moram sebe da uvjeravam, moram podizati važnost Stvoritelja. I u toj mjeri koliko Ga podižem, sredstva za mene postaju važna i spreman sam raditi na dostizanju Stvoritelja, poniziti sebe pred Njim, prihvatiti njihove uslove.

Voditelj: Znaći da unutrašnja borba predstavlja pravilni napredak čovjeka?

Dr. Lajtman: Naravno.

Voditelj: A ako čovjeku ide lako...

Dr. Lajtman: Ne može da ide lako. To nije obična borba, to mora biti borba do uslova, gdje čovjek, počinje da razumije da nije u stanju sjediniti u sebi učitelja, knjige, grupu, da bi išao ka Stvoritelju. Njemu je potrebno da mu Stvoritelj da snagu da bi čovjek tu vezu uspostavio.

Voditelj: To je najvažniji cilj, da uspostavi to stanje?

Dr. Lajtman: Da, da. Tada je njemu potrebno da bude povezan sa ta tri izvora napredka i sa Stvoriteljem u jednoj cjelini. I da tom vezom upravlja Stvoritelj, zato što u čovjeka za to nema snage. On u toj mjeri, u kojoj odbacuje, mrzi učitelja - izvora, knjigu i grupu, u toj mjeri on mrzi i Stvoritelja. Otkriva da je to jedno te isto. I ovdje je njemu potrebna Viša sila. Međutim, to je ozbiljan rad za one koji stvarno idu naprijed, koji slušaju bar malo šta mu savjetuju. U tome svemu ima mnogo prepreka i egoističkih želja čovjeka. Njegova priroda ga stalno zbunjuje, odbacuje i zbunjuje. I na kraju on se zbunjuje i jako malo ljudi dolazi do stanja kada traže pomoć od Stvoritelja da bi bili vezani sa grupom.

Voditelj: To je malo pesimistično...

Dr. Lajtman: Ja govorim o tome da je taj uslov neophodan i mnogo teško se dolazi do toga. U tom uslovu se nalazi istinski prekid od naše prirode i podizanje nad njom. I to je uslov kada čovjek postaje sličan Avraamu. I zato nam nije jasno kada se Avraam podigao u potpunosti nad tim uslovom, i postao apsolutno milosrdan, odnosno nezavisan od sebe, od svoje egoističke prirode.

Voditelj: Odjednom on je sve razumio.

Dr. Lajtman: I tu se govori o tome da opet treba da počneš da radiš sa svojim egoizmom. Na koji način to treba da radiš?

Voditelj: Čak sam i ja osjetio bol.

Dr. Lajtman: Da, tu se pojavljuje nova etapa. On bi trebao tu da "ubije" Isaka. U tome se i zaključuje njegov problem, on ne zna kako sa njim da radi. Sa jedne strane, kako može ostaviti svoj egoizam aktivnim, a sa druge strane nemogućnost  da radi sa njim.

Voditelj: Sada ćemo samo dotaknuti sledeću veliku temu o kojoj ćemo govoriti u sledećoj emisiji zato što je ova pri kraju, pročitati ću sledeći pasus:

"A i za Ismaila sam te uslišio. Evo, blagosloviću ga i učiniću ga plodnim i veoma ću ga umnožiti. Njemu će se roditi dvanaest poglavara, i učiniću da od njega nastane veliki narod. Ali svoj savez sklopiću sa Isakom, koga će ti dogodine u ovo vrijeme Sara roditi."
  
O tome u sledećoj emisiji. Doviđenja dragi gledaoci.




Нема коментара:

Постави коментар

Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.