Leh Leha - Epizoda 3
- Dobar dan dragi prijatelji, produžavamo emisiju Tajna Vječne Knjige. Postižemo naše „Ja“. Nama se uvijek činilo da su govorili da naše „ja“ predstavlja odgovor na frazu „Pokaži svoje ja“. Čovjek je postajao scenaristom, režiserom (kao ja), velikim specijalistom u nečemu, učenim... I svi smo mislili da to i predstavlja naše Ja. Zapravo, to uopšte nije tako kako se čini. Zapravo, naše „ja“ je pokušaj da se izađe iz sebe i osjetiti oko sebe svijet pun ljubavi i dobra. I slijedi da je naše „ja“, djelić apsolutne ljubavi i dobra u nama. I tako nastavljamo naše emisije o Petoknjižju ili Tori i kao i uvijek, sa nama u studiju je dr. Mihail Laitman. Dobar dan. Naš instruktor, provodnik, i naš učitelj. Recite molim Vas, sada putujemo sa Avramom.
Lajtman: Da.
- Prvo pitanje koje bi htio da postavim je, postoji takva fraza, koja je strana za mnoge, da čovjek za svog života (prevodim sa jevrejskog), čovjek za svog života treba da napiše knjigu Petoknjižje ili Toru, treba da je napiše. Nju je napisao Mojsije (Moše). Zašto se kaže da svaki čovjek treba da, za svog života, napiše tu knjigu? Zvuči čudno, ako prihvatimo to doslovno.
Lajtman: Doslovno prihvatati mi ne možemo ništa, jer se ne govori o nama. Tora ne govori o nama, ona govori o čovjeku. Čovjek je onaj koji je u potpunosti prošao cijeli put koji je prednaznačen za svakog od nas, da ga prođemo. Odnosno, tokom mnogih životnih obrtanja, postepeno sebe osjećajući i spoznavajući, razvijajući treba postići takvo stanje kad se on podiže sa životinjskog nivoa – našeg današnjeg stanja, kada se on zanima svojim životnim tijelom i u tom stanju živi. Ne želim ništa loše ovdje reći, ni o kome, niti negativno predstaviti naš život, to je naš život. Ona se zasniva na tome da mi svakako tokom života dolazimo do takvog stanja kada ćemo htjeti, bićemo prnuđeni, pod uticajem spoljašnjih faktora, i unutrašnjeg buđenja, početi da se podižemo. Odnosno, zanimati se ne samo našim stanjem u ovim uslovima koje nazivamo naš svijet, a već kada poželimo da se popnemo na drugi nivo, odnosno ući u osjećaj vječnog stanja i u njemu postojati. I tada, prirodno, naše postojanje u ovom svijetu, mi ćemo ga podržavati, ali na taj način, u tom vidu u kojem je neophodan da bi mogli pronići u tu oblastu, u tom obimu koji nam se otkrio, vječnom i savršenom. I tako čovjek počinje da ga odjednom osjeća i u njega da ulazi. Kako bi ušao u taj obim, početi osjećati ga, u njemu postojati, zauzimati ga, adaptirati se, poistovjećivati se sa njim, u tome se zaključuje suština našeg razvoja. Suština našeg života, cilja. O tome govori kabala, kako to uraditi.
