недеља, 09. новембар 2014.

TAJNE BIBLIJE - BERESHIT 3/7




Tajne Biblije - Petoknižje - Berešit 3/7
Lajtman - prevod sa ruskog - tv kanal


- Dobar dan, dragi prijatelji! Mi produžavamo seriju predavanja "Tajne vječne knjige. Mi smo sa vama prošli temu Šest Dana Stvaranja, odmorili u Sedmom Danu i zaustavili se pred vratima Rajskog vrta. Danas mi produžavamo razgovor s doktorom nauka, učenim kabalistom Mihailom Lajtmanom. Dobar dan! 

I tako mi - pred vratima Rajskog vrta. Ja ću pročitati mali odlomak iz "Petoknjižja", i kao uvijek, mi ćemo  sa Vama nastaviti tumačenje, kako treba pravilno razumjeti napisano u njoj. "Svemogući  je zasadio vrt u Edenu, prema  istoku, i tamo je smjestio čovjeka koga je stvorio".  Ja sam pročitao bukvalno tri reda i stao, zato što proizilazi masa pitanja. 

Lajtman: Da.

- "Vrt u Edenu", " tamo je smjestio čovjeka".... Ka prvo, što je to "vrt" sa duhovne tačke gledanja?

Lajtman: To, naravno, nije jednostavno za lako objašnjenje kabalističkog koncepta. "Rajski vrt" - to je stanje, koje je na početku Stvoritelj stvorio za nas. U njemu smo se nalazili u našem embrionskom stanju, kao što se sjeme nalzi u utrobi majke. A zatim smo se mi spustili iz tog "Rajskog Vrta" do našeg svijeta. I već pri našem udjelu, pri našem izboru, našem naporu mi smo se obavezni podići obratno u tom istom stanju.
  
- Kada vi govorite, "mi smo se nalazili u "Rajskom Vrtu", što Vi imate u vidu?

Lajtman: "Mi" - ima se u vidu apsolutno svi ljudi u embrionskom stanju naših duša. U nama postoji duhovni gen. Mi smo bili u stanju "Rajski vrt" u početku stvaranja, a zatim iz tog stanja mi smo bili obavezni spustiti se do našeg svijeta. Za što? Da bi se udaljio od tog Rajskog vrta - od svijeta Beskonačnosti, svijeta postizanja, osjećaja. Taj svijet smo mi osjećali direktno, mi smo prosto bili njegov dio, ne shvatajući gdje, što i kako. To je pohranjeno u našim duhovnim genima. Mi smo obavezni vratiti se istim putem. Mi istražujemo, posebno kod poslednje generacije, osjećanje nedostataka, depresija, ništavilo, prazninu našeg svijeta. Ta osjećanja  treba da nas poguraju iz našeg svijeta, forsiraju da se ponovo vratimo u stanje "Rajskog vrta". On se zove tako, što sve naše želje primaju apsolutno puni užitak.


-  Što je osjećaj Raja, Rajskog vrta?

Lajtman: Raj - to je apsolutno potpuno postizanje, punjenje, užitak, veza sa Stvoriteljem, veza sa Apsolutnim, kada mi postajemo podobni Njemu po svojstvima. Davanje i ljubav - to i jesu osnovna svojstva Stvoritelja. I mi, preuzimanjem ovih svojstava davanja i ljubavi, počinjemo postepeno - postepeno podizati se iz našeg svijeta do nivoa "Rajskog vrta". Na tome se zasniva sav naš rad. To jeste, praktično, Stvoritelj je stvorio samo početak stvaranja i njegovo okončano stanje, a dalje smo mi ti koji treba da realizujemo na sebi, svojom željom, svojim izborom, svojim trudom  da se podignemo do tog stanja.

To je, naravno, vrlo složen zadatak. No sada, tačno zahvaljujući krizama, problemima, depresijama, nesreći, pri čemu je apsolutno u svim sferama života, čovječanstvo je gurnuto izvan našeg svijeta. Pojavljuje se negativna sila. Zato da bi izazvala kod nas svijest o neophodnosti duhovnog podizanja. I mi ćemo se uvjeriti vrlo brzo, da sve negativne sile, koje sada utiču na nas, su sile sa strane prirode, zapravo to i jeste sila našega razvoja.

- Mogu li ja osjetiti sebe da se nalazim u Rajskom vrtu sada, u tom trenutku?

Lajtman: Predstaviti sebi to stanje, vjerovatno je moguće u vidu fantazije. Ali zapravo osjetiti sebe u Rajskom vrtu čovjek ne može, zato što sva svojstva koja predstavljaju "Rajski vrt", su suprotna nama, nepoželjna i mi ih odbijamo.

"Rajski vrt" - ima se u vidu svojstvo apsolutnog davanja i ljubavi. To je svojstvo kada se čovjek podiže nad svojim egoizmom, kada ne želi više da se trudi da gradi sebe u našem svijetu. U početku on vidi da je to beskorisno. A zatim on vidi, da to vodi ničemu, da mu je zapravo spremljeno sasvim drugo stanje. To jest u našem svijetu, ne umirujući i ne prelazeći nikuda fizički, on može stvoriti apsolutno komforno stanje, početi osjećati sebe vječnim i beskonačnim. Upravo to stanje se naziva Rajskim vrtom. 

Ono se ne može osjetiti u egoizmu, zato što je egoizam ustrojen na takav način, da čim ja pokušavam da ga punim, sama želja ka njemu i punjenje anulira jedan drugoga. Uzmem gutljaj vode, i već mi se pije manje, dva gutljaja - još manje, to jest, pri punjenju u meni isčezava stanje užitka. I tako, čovjek, kao da se puni  s jedne strane, sa druge strane on se prazni.

-  "Raj" - to je stanje, koje uopšte ne isčezava?

Lajtman: Ne isčezava uopšte. To stanje osjeća se u nama kao vječnost, vječno savršenstvo. No ono ne može biti prijatno u egoizmu, i jedino tada, kada čovjek osjeća užitak iznad svog egoizma, a ne poradi sebe. Kada čovjek počinje da osvaja svojstvo davanja, ljubavi, ne za sebe no za druge, u osjećanju napunjenosti drugih, ako on sebe na takav način može ustroiti, tada on stvarno osjeća užitak, punjenje ne isčezava. Takvo stanje naziva se Rajskim vrtom. 

- Dajte da produžim sa čitanjem. Dalje nas čeka, vjerovatno, mnogo takvih iznenađenja, gdje se ne govori sasvim o tome, kako nama izgleda pri običnom čitanju. "Tako je Gospod Bog učinio da iz zemlje nikne raznovrsno drveće prijatno za gledanje i čiji je plod dobar za jelo, kao i drvo života usred vrta i drvo spoznanja dobra i zla. Iz Edena je tekla rijeka koja je natapala vrt, i odande se dijelila u četiri glavna toka".

Lajtman: To jest, "Rajski vrt", zapravo, to je složeni sistem sila, svojstava i njihova interakcija među sobom. Tamo su drveća, na kojima ima prekrasnih plodova. Sve plodove Rajskog vrta čovjek može jesti, upotrebljavajući ih za sebe, još uvijek možete, sem Drva spoznaje dobra i zla.  

- Ovdje, odjednom, posred vrta kakvo je to čudno drvo...

Lajtman:  Da, ono je čudno. Zašto? Zato što su plodovi Drveta spoznaje takvi, da ih mi ne možemo dobiti bez razvoja egoizma u sebi. A čim mi razvijemo u sebi egoizam, i probamo plodove ove vrste užitka - poradi sebe, u tom momentu osjećanje Rajskog vrta isčezava. Opet, ako ja kušam plodove sa svakog drveta, osim Drva spoznanja dobra i zla, te plodove ja kušam u svojem altruističkom svojstvu, učestvujem sa drugim, osjećam sebe zaljubljenim u druge, u davanju drugim, i tada su ti plodovi moje blago.  

- Ja sasvim ne koristim egoizam?

Lajtman: Ja koristim egoizam za to da bih davao drugima. I tada se dobija, da je sav moj užitak - vječan, savršen. I stanje takvog odnosa prema drugima naziva se Rajski vrt.

- Ja ne razmišljam o sebi?

Lajtman: Kako bi se podigao nad sobom. Onda, kada ja pokušam okusiti sa Drva znanja dobra i zla (dobro - to je davanje) i pokušavam od tog dobra uzeti za sebe u svoje egoističko zlo, odmah počinje isčezavati od mene Rajski vrt, ja bivam protjeran iz njega, upravo tom svojom samom akcijom, ja tjeram to stanje. Poterbno je razumjeti, da je ta akcija poželjna, zato što je potrebno da čovjek razumije, koje je svojstvo Rajskog vrta upoređujući ga sa njegovom suprotnošću. I zato se on progoni u ovaj svijet, to jete u stanje "ukus za sebe, poradi sebe", kada on želi sve poznati, sve primiti, iskoristiti i dobro i zlo. Kada mi koristimo dobro navodno za sebe, zlo - za druge, pokušavamo iskoristiti svega i svačega za svoje punjenje, to stanje se naziva "izgnanstvo iz rajskog vrta" ili naš svijet.

- Kažite, molim Vas, koje je to stanje "vrt" unutar mene, unutar čovjeka?

Lajtman:  "Unutar mene" - to je moje stanje davanja i ljubavi prema drugima, kada ja punim ostale, i zato ja živim......

- On se nalazi u meni? 

Lajtman: Prvobitno on jeste u meni, ja ga koristim na taj način. To se i naziva, da ja "kušam sve plodova od svih iz Rajskog vrta". Kada ih ja koristim za sebe, poradi sebe, znači, ja "kušam od Drva saznanja dobra i zla".

- A prvobitna zabrana Stvoritelja - "ne koristiti".

Lajtman: Ne koristiti, da. Zašto? Zato što ovdje je neophodno specijalno otkriti egoizam uz pomoć tog "drveta". I to nije lako uraditi. Zato što, kada je prvobitno stvoren čovjek, naša duša je stvorena sa svojstvima apsolutnog altruizma, apsolutnog davanja, zato što je stvorena  Stvoriteljom kao njegov dio. I neophodno je tom dijelu, na apsolutnom davanju i ljubavi, dodati egoistička svojstva, zato da bi čovjek mogao, biti u stanje suprotno Stvoritelju, početi postizati samostalno Njegov status, Njegovu visinu, Njegovu veličinu. I kada čovjek dostigne to, on postane ravan Stvoritelju. I to je zarađeno i dostignuto. On pritom osjeća ogroman užitak i ogromno saznanje. Na taj način on dostiže status Stvoritelja i postaje vladar svojeg kosmosa zajedno sa Stvoriteljom. To i jeste prvobitna zamisao i cilj stvaranja - stvoriti čovjeka ravnom Stvoritelju.

- A što je ovo četiri rijeke, koje teku iz Edena i natapaju Vrt?

Lajtman: To su: Hochma, Bina, Tifferet i Malchut - četiri svojstva, pomoću kojih čovjek počinje da razvija sebe. U kabali one se objašnjavaju u vidu sefirot, u vidu svojstva. I odnosno, svetlost - sila, koju čovjek dobija, zato da bi ispravio sebe, on se takođe mijenja po ta četiri kvaliteta. To jest Stvoritelj utiče na nas pomoću četiri svoja aspekta, četiri sile, koje se nazivaju "četiri rijeke", silazeći sa vrha, prolaze kroz Rajski vrt, i hrane nas dalje, tačno, samo ako mi želimo proći obrnuti put do njiho vog nivoa.

- To, jeste, ako govorite o čovjeku, to je kao četiri svojstva milosrđa, ako su - rijeka, voda...?

Lajtman: Da, može se tako reći. To su četiri svojstva Više sile, koje pri pravilnoj upotrebi odozgo prema dolje ili odozdo prema gore, hrane dušu. Ta četiri svojstva personifikuju četvoroslovno ime Stvoritelja. Tako sebe eksponiraju u odnosu na nas. I sva naša unutrašnja svojstva takođe se sastoje iz te četiri iskonske želje: Hochma, Bina, Tifferet, Malchut. I ako mi pravilno koristimo te četiri rijeke - četiri uticaja na naša četiri svojstva - mi harmonično, sigurno, postepeno razvijamo se do tog nivoa, ponovo ulazimo u Rajski vrt, no već sa ispravljenim svojstvom  Drveta spoznjanja dobra i zla.

- "Gospod Bog je uzeo čovjeka i smjestio ga u edenski vrt da ga obrađuje i da se brine o njemu. Tada je Gospod Bog dao čovjeku ovu zapovijest: "Sa svakog drveta u vrtu slobodno jedi dok se ne nasitiš. Ali s drveta spoznanja dobra i zla ne smiješ jesti, jer onog dana kada budeš jeo sa njega, sigurno ćeš umrijeti."

Lajtman: Zašto je On to uradio?

- Da, zašto je On to uradio? To, svejedno, da postaviš čovjeka pored ukusne jabuke, na primjer, i ne daš mu da je proba.

Lajtman: To jeste, u principu, u početku u čovjeku nije bilo apsolutno nikakve želje za primanjem, užitkom, iskoristiti druge poradi sebe, tj on savršeno nije razumio što znači biti u svojstvima suprotan Stvoritelju. Čovjek je bio stvoren samo sa svojstvom davanja i ljubavi. Stvoritelj ga je stvorio na način - kao Sebe. Zato se i naziva sinom Stvoritelja - po prvobitnom  stanju i po konačnom stanju.

- To jest njemu je bili dobro u tom vrtu živjeti po uputstvu Stvoritelja?

Lajtman: Da. No to dobro stanje se ne osjeća kao dobro, zato što protiv njega nema ništa loše, sa čime bi ga mogao uporediti. Ono nije dostignuto samim čovjekom. To jest to stanje može  se uporediti  sa odojčetom u naručju majke.  

- Tako  je dobro jer  ponegad samo mislim.....

Lajtman: No, to nesvjesno stanje "dobro", nesvjesno je dobro stanje. To je kao što su insekti, naprimjer,  koji se nalaze u dobrom okruženju. To protivureči zamisli Stvoritelja, koji je dužan stvorti čovjeka, dovesti ga do samog savršenog stanja - biti kao Stvoritelj. U Stvoritelja je problem - kako stvoriti stvorenje, to jest što se to ne nalazu u Njemu, koje bi bilo isto kao On. Kako se može sjediniti ta dva protivurečja - biti suprotan Njemu i biti takvim, kakav je On. I zato prvobitno je stvoren čovjek Adam, kao apsolutno sličan Stvoritelju, no u njega nedostaje ovdje egoistička želja, koje bi mu dozvolila biti odvojenim od Stvoritelja, da bi postao podoban Njemu. 

Ovdje se zatim pojavljuje drugi karakter - Eva, koja dodaje Adamu tu ogromnu egoističku želju, a nije poznata unaprijed, da je ona egoistička. Tu se još priključuje "zmija", i dodaje se, tako je nazivamo, "jabuka sa Drveta spoznanja dobra i zla". I tada se dobija da Adam prima ogromni egoistički dodatak na svoje prethodno altruističko božanstveno svojstvo davanja i ljubavi i postaje apsolutnim egoistom. I sve to, što je primio ranije od Stvoritelja, sva ta svojstva - pravilna, altruistička, dobra - koristi za zlo drugima. 

- Ovdje je rečeno, da je On smjestio čovjeka u "Rajski vrt", zato da bi ga "obrađivao". Što je to "ja obrađujem vrt"?

Lajtman: to jest, iskoristiti njega i dalje razrađivati taj Rajski vrt, za to da bi iskoristio sebe za davanje i za savez sa drugima. No u takvom stanju, ponavljanja, čovjek se ne javlja slobodnim. On djeluje, dakle, tako je stvoren, jer je u ovim uslovima. To jest ne možemo ovdje govoriti o ličnosti, o kakvom stvorenju. Mi govorimo ovdje o nekoj malenoj "mašini", koja je stvorena i tako pravilno vidi sebe, zato što je ona - mašina.

- To jest marioneta, koja upravlja od početka do kraja?

Lajtman: Da, apsolutno je tačno. I zato, prirodno, to stanje - savršeno nepoželjno je u očima Stvoritelja, i samo je privremeno.

- To jeste možemo reći, da Stvoritelj ne želi tako upravljati sa čovjekom?

Lajtman:  Ne, naravno. 

- Njemu je želja, da čovjek postane Stvoritelj?

Lajtman: Da. Apsolutno slobodnim, sveznajućim, sverazumijevajućim, sveupravljajućim. U ovom je zakjučak, u principu, savršenstvo Stvoritelja, da On može stvoriti čovjeka ravnog Sebi.

- Vjerovatno, samo kabala tako govori? Za mnoge može ovo da zvuči preoštro - da je čovjek obavezan postati Stvoritelj.

Lajtman: Ne, ima mnogo takvih fraza i u Tori i u Talmudu i drugim knigama: "Vi ste se obavezni vratiti pravo Stvoritelju", "i svi poznaju Mene od malog do velikog" itd. To jest apsolutno sva stvorenja iz našeg svijeta su obavezna dostići svojim razvitkom nivo Stvoritelja.

- Gospod  Bog je rekao: "Nije dobro da čovjek bude sam. Načiniću....."

Lajtman: Zašto nije dobro? Što je njemu bilo loše u Rajskom vrtu? Rajski vrt je sav za njega.

- Hodao, šetao....

Lajtman: Da. Zašto, što tu nije dobro? Naime, čovjek još uvijek nije stvoren, on još nije stvorenje, on - naprosto je kao malo dijete. I stvarno, uzmi muškarca u našem svijetu: ako je on bez žene i bez djece, on je kao malo dijete, cio život bi se igrao.

- I Vi mislite, da žena upravlja muškarcem? 

Lajtman: Ja mislim, da bez žene i porodice - to nije muškarac, to je kao nešto..., odraslo dijete.

- Kao pola čovjeka?

Lajtman: Da. Mi zapravo vidimo, što je muška priroda - u tome, da igra fudbal, druge sportske igre, svemoguće zabave u slobodno vrijeme, kao ribanje, lov, putovanja. Ne zanima se ozbiljno izgradnjom kuće, rađanjem sledeće generacije i vaspitanjem. Muškarac se nikada nebi odlučio na ovo, ako nebi bio prinuđen, pod uticajem prirode, koja ga je takvog stvorila, da je on dužan da se oženi, pomaže kod odrastanja djece i tako dalje.

- Dužan?

Lajtman: On je obavezan uraditi to. Zato, u principu, na muškarca leži obaveza da se oženi. 

- Izdržava porodicu?

Lajtman: I izdržava porodicu i uvećava (razmnožava). Žena nema obavezu da se uda. Zato žena protiv svoje želje može ostati cijeli život bez porodice, i pri tom ona jednako može ispravljati sebe do određenog nivoa. A muškarac uopšte se ne kreće ka ispravljanju ako se on ne nalazi u porodici, sa djecom, brine o njima, kući itd. Iako, u principu, je za njega to veliko opterećenje. Ja mislim, ako ne bilo prirode, koja ga prinuđava na to, muškarac bi se beskonačno samo igrao. 

- A koji su to muškarci - ženomrsci danas?  To je sve apsolutno pogrešno?

Lajtman: Danas, uopste, mi se nalazimo u takvom periodu razvitka čovječanstva, kada je egoizam toliko narastao, da prelazi sve granice, kao tijesto, koje naraste i prelazi preko šerpe u kojoj je umiješeno, prije nego ga ispečemo, recimo, hleb.

- Ego nastaje...

Lajtman: Nastaje u potpunosti. Mi već ne možemo njime upravljati, on upravlja sa nama. Pri čemu nam je javno poznato, da sa nama upravlja, a mi svejedno ništa ne možemo uraditi sa njim. Zato u naše vrijeme i muškarcima i ženama je vrlo teško biti zajedno, vrlo je teško stvoriti porodicu. Preuzeti takav teret - ovo izgleda nepodnošljivo. To što je bilo kod naših predaka apsolutno prirodno - oni su se ženili i udavali u 13, u 14, u 15-toj godini - danas čovjek i sa 30 godina razmišlja: da ili ne, da li da ima djecu, jer u 35 - 40 godina takođe nije kasno, i tako dalje. To jest mi vidimo, što egoizam radi od nas. I to personifikuje "Drvo saznjanja dobra i zla", ono nas primorava na takve akcije. 

- Dobro, a sada što se stvara porodica: "Zato je Gospod Bog pustio dubok san na čovjeka, i dok je čovjek spavao, uzeo mu je jedno rebro i zatim je to mjesto popunio mesom. Gospod Bog  je od rebra koje je uzeo čovjeku načinio ženu i doveo je čovjeku".

Lajtman: To je nepravilan prevod. Zato što se nema u vidu rebro. Ima mnogo riječi, koje su isto napisane, a imaju potpuno različita značenja. Brak - nekvalitetana roba, i brak - savez između muškarca i žene, i tako dalje. I na jevrejskom takođe, dozvoli te, "kešet" - to je duga, i "kešet" - to je tetiva na luk, i tako dalje. To jest mnogo je riječi, koje se pišu i izgovaraju isto, no one imaju potpno raličiti smisao, mi njih pogađamo iz konteksta. 
   
Na tom mjestu, u Tori (u Bibliji), određena riječ je "celem". "Celem" - to rebro, a drugo značenje te riječi - otisak, sjenka. I ovdje se govori da je Stvoritelj stvorio stvorenje svojom kopijom ili sjenkom. I na taj način ga treba prevoditi. Iz kabale znamo, što znači "celem". Celem - to je posebno ustrojstvo u duhovnim silama, koje preobražavaju samu Višu duhovnu silu. I posbno je približavaju nama, našoj prirodi. "Celem" - to su tri slova: cadik, lamed, mem - tri sistema. Kroz njih dolazi oslabljena Viša svjetlost, i tada ona može uticati na nas, i mi možemo nju prenositi, to jest, sposobni smo nju primiti i saglasno tome se promijeniti. Zato "Eva, koja je stvorena iz rebra Adama"- treba razumjet tako, da je ona stvorena kao obrnuta kopija Adama. Adam je stvoren apsolutno dajućim, a ona je stvorena apsolutno primajućom od njega. I na taj način oni i mogu raditi u paru.

- To jeste žena je od početka bila egoistčna?

Lajtman: Ne, to još nije egoizam. "Primajuća od njega" - to još nije egoizam. Evo tu nastaje potreba za zmijom, Drvo spoznaje dobra i zla, i plod tog drveta i tako dalje.

- Primajuća - to, sigurno, koja ne može bez njega?

Lajtman: Oni mogu da rade zajedno...

- Jedan sistem. 

Lajtman: I nalaze se pritom u Rajskom vrtu. No u njoj već postoji opredijeljena želja za primanjem. No ta želja primanja - u odnosu na Adama: ona podržava njega , i on - nju, i na taj način oni zajedno mogu produžiti , kako bi učestvovali u tom " Rajskom vrtu". No problem je u tome, što oni trebaju takvi da se spuste dolje. A spustiti se dolje mogu jedino kroz ženski dio. 

- Tako je to u radu čovjeka? Do toda je to bilo takvo stanje, da je čovjek osjećao samo dajuće svojstvo, da? On je bio kao u "Rajskom  vrtu" - povezan svo vrijeme sa Stvoriteljem?

Lajtman: To egoističko svojstvo, no koje još nije poprimilo svoj egoistički izraz.

- I to se naziva pojavljivanje žene?

Lajtman: Ne, imajući u vidu devet prvih sefirot od Malchut, to jest to je već želja za primanjem, no ona je još ne egoistička, ona još nije poradi sebe. No to je već približavanje, tako reći, ka sledećoj etapi.

- To jest nije bilo nikakvih hiruških operacija, rebro nije bilo udaljeno, od njega nije "izvajana" žena?

Lajtman: Po moemu, kod muškarca su sva rebra. Ima mnogo takvih slučajeva, kada je doslovan prevod Tore bio urađen nepravilno. Na primjer, rečeno je o Mojsiju navodno da su mu izrasli rogovi: "karnaim" - "rogovi". No "karnaim"- to je takođe "zrak svjetlosti", od riječi "keren"- "luč". A tu riječ su preveli nepravilno, kao "rogovi". I u mnogim srednjovjekovnim slikama vidimo Mojsija predstavljenog sa rogovima.

- Nažalost, vrijeme naše emisije se završava. Ako je moguće, Dr. Lajtman, da zaključimo sa nekoliko riječi  pojavu žene. 

Lajtman: Potrebno je shvatiti smisao stvaranja žene radi daljeg razvijanja, što u principu čovjek još ne osjeća. Potrebno je predstaviti sebi stanje, u kojem smo se mi rađali, kada je postojao samo jedan Adam - to je prosto svojstvo davanja. To još uvijek nije fizički odraz čovjeka u našem svijetu. To je svojstvo davanja, koje je sazdano kao dio Stvoritelja, kao Njegova kopija. 

Ali to svojstvo davanja apsolutno nema nikakve svoje aplikacije. Znači treba mu dodati svojstvo primanja, suprotno Stvoritelju. No to svojstvo primanja je kreirano u vidu obratne strane Adama, ono mu je apsolutno podobno, i djeluje sa njim kao jedno. I zbog toga se njih dvoje, oboje, nalaze u stanju punog davanja, koje se naziva "Rajski vrt". Odnosno i Adamovo svojstvo davanja, i Evino svojstvo primanja, oni još uvijek rade na davanju, kod njih još nije došlo do nikakvog egoističkog razvitka .

I sledeća etapa, koja je neophodna ovdje Stvoritelju - uraditi tako, kreiranim od strane Njega zametku budućeg stvorenja... Stvaranje se smatra stvorenjem samo tada, kada je ono suprotno Stvoritelju, odvojeno od Njega, nalazi se u svom svojstvu, u svojoj prirodi, i nije upravljano sa strane Stvoritelja kao marioneta. 

- I mora se potruditi da bi...

Lajtman: Da, slobodnom izborom itd. Ali o tome ćemo govoriti kasnije. Proizilazi da su Adam i Eva - dvije duhovne konstrukcije, kije se spajaju u jednu, djeluju ka jedno: Eva - prima, Adam - daje, i zajedno oni, podržavajući jedno drugo, postoje u takvom stanju punog davanja, koje se naziva "Rajski vrt". Odnosno unutrašnje stanje takve konstrukcije se naziva "Rajski vrt", svijeta Atzilut. 

 - Tako srećno stanje. 

Lajtman: Ono je srećno, no ne potpuno. Odnosno to nije čovjek - potpuni, koji želi mnogo, koji je prošao mnogo, koji razumije mnogo, koji postiže nešto, i tada u njemu postoji shvatanje, znanje, želja osjetiti i ocijeniti realnost, šta on postiže, šta on dobija. A ovako je kao malo dijete. Zato je ovdje neophodno dodati jako važan dodatak njima - odvojiti ih od Više sile. 

- O tome ćemo govoriti u našoj sledećoj emisiji. Dragi gledaoci, završavamo sa emisijom "Tajne vječne knjige". Za sada se nalazimo u Rajskom vrtu. Budite sa nama. Doviđenja!




Нема коментара:

Постави коментар