субота, 08. новембар 2014.

TAJNE VEČNE KNJIGE - BERESHIT - 3





Bereshit - 3 emisija

- Dobar dan, dragi prijatelji! Produžavamo sa serijom naših emisija "Tajna vječne knjige". Pred našim očima tajno postaje javno. Ponovo je sa nama u studio naučnik, kabalist dr. Mihail Lajtman. Dobar dan!

Lajtman: Dobar dan!

- Mi prolazimo sa Vama Petoknjižje, udubljujemo se sve više i više, i danas nalazimo se u Rajskom vrtu. U Rajskom vrtu se dešava sledeća istorija. Pročitaću odlomak i onda ćemo, kao i uvijek objasniti. 

"Gospod Bog pustio dubok san na čovjka, i dok je čovjek spavao, uzeo mu jedno rebro i zatim je o mjesto popunio mesom. Gospod Bog je od rebra koje je uzeo čovjeku načinio ženu i doveo je čovjeku." Zanimljiv događaj, sudbonosan...

Lajtman: Da, odvaja se egoizam od čovjeka u jednu postojeću pojavu, koja se naziva žena. To jeste, mi ne govorimo uopšte o ženi i muškarcu. Možemo i o tome odvojeno govoriti, kao aplikacija u našem svijetu. No, u principu mi u kabali govorimo o jednom čovjeku, koji je sastavljen od svih svojstava u našem svijetu. I Stvoritelj se nalazi u njemu. To što ja osjećam kao moj Stvoritelj, odnosno što ja ne osjećam, što ne dolazi u moje iskustvo, ja ne mogu govoriti o tome, ja ne znam. Ja govorim o tome što ja osjećam. U meni postojiš ti, okolni svijet, životinje, biljke, kosmos, moje osjećanje sebe. Sve to je u meni. "Tora" odnosno "Petoknižje“ govori nam generalno o ustrojstvu čovjeka. Ono što ja osjećam, što ja doživljavam. To što ja doživljavam u sebi naziva se univerzumom. To je moj unutrašnji univerzum. Ako se ja budem mijenjao ja ću na drugi način osjećati svijet. Ako se ja budem širio i udubljivao u svoje osjećanje, misli, osjete, saznanja u toj mjeri će mi se svjet činjeti drugačijim. Kada se čovjek počinje razvijati on oseća da sila koja ga je stvorila i upravlja sa njim, da ga ona dijeli na dva dijela, na muški i na ženski...


- To jest u meni se pojavljuje muškarac i žena?

Lajtman:  Da, dva suprotna dijela. Dajući dio zove se muškim, a primajući zove se ženskim. U principu to nije ni pozitivno, ni negativno i ni u kojem slučaju ne treba bacati sjenku na to.... 

- Žene ne treba da se ljute...

Lajtman: Ne, ne mi govorimo o prirodi i o stvaranju, u ovom svijetu su čak više egoistični muškarci nego žene. Kabala govori o dva osnovna bazična svojstva kod čovjeka: svojstvo davanja i svojstvo primanja. Djelovi se nalaze u čovjeku zajedno, u mjeri  razvoja i on ih počinje dijeliti među sobom. I zato se naziva stvaranje drugog dijela kao stvaranje rebra iz rebra (rebrom se naziva cilj).

- Tu piše: "Pustio dubok san san na čovjeka"

Lajtman: San znači, u početku je čovjek u takvom stanju da sam ne razumije, a što se zapravo dešava sa mojim egoizmom i u takvom polumračnom stanju kao da je pred vratima, neophodno stanje ispred saznanja. I uvijek kada nešto ne razumijem dolazi do isključenja od realnosti, konfuzija, nejasnoća, nerazumjevanja, a zatim se ono pojašnjava. I tako se krećemo od polusvjesnog do svjesnog, od polusvjesnog, do svjesnog... Naše postignuće uvijek ide tako, u našem svijetu je isto tako.

- To stanje naziva se san? To je u principu kada mi zaspimo.

Lajtman: Da, to stanje se naziva san. San je praktično isčezavanje prethodnog stanja, prethodnog stepena saznanja. Zato i mi, dan prođe, a zatim spavamo, pa se pripremamo za sledeći dan, za sledeće razumjevanje.

Voditelj: "Pustio mu san..."

Lajtman: "Pustio mu san...." - to znači da isčežava predhodno shvatanje mog stanja i da sam ja jedan običan, normalan, pomalo egoističan čovjek. U meni se stvara jasno poimanje (razumijevanje) svojeg ustrojstva razdeljenog na dva dijela. I pojavljivanje drugog dijela proizilazi kao kopija mojeg ja, ali obrnuta kopija, i to se naziva cilj.

- To nije rebro?

Lajtman: Ne, to nije rebro. Tako je prevedeno jer na jevrejskom ta rijec znači rebro, i na ruskom jeziku postoje riječi koje označavaj razna svojstva ili objekte a pišu se istom riječju. Oni se različito tumače.

-  Na jevrejskom to je "celo"

Lajtman: Na jevreskom to je "celo". Da, to je kopija od cijelog čovjeka, od čega je stvoren. U kabali to izučavamo zato što se Malchut pojavljuje iz Tifferet, Z'A koja se zove "rebro". To jest, njegova duhovna izgradnja, taj dio naziva se "rebro". No, u principu to rebro ima svojstvo da nadraži njegovu suštinu i zato se  njegov odraz u egoističnom, primajućem vidu naziva ženskim djelom. Ona se odvaja od čoveka i on je doživljava odvojenom. Što to znači za nas? Kada ja počinjem doživljavati i osećati sebe podjeljenim na dva dijela. Jedan moj dio je kada postoje jasne osobine osjećanja Stvoritelja: davanje, postizanje, proširenje itd. A drugi dio je ženski - primajući, zavisni. To je dio pomoću kojeg ja u principu takođe idem naprijed, istražujem... To je moj ozbiljni egoistični dio bez kojeg ja ne mogu da napreduem... Sa te dvije sile, dvije uzde, ja se krećem naprijed, na lijevo i na desno, pozitivno i negativno, no ja ih jasno mogu podijeliti. To se naziva - stvaranje žene.

- Što znač taj odraz muškoga i ženskog u našem svijetu?

Lajtman: I u našem zemaljskom obliku takođe je tako, to se odražava. Odražava se zato što se žena javlja pomažućim dijelom u odnosu na muškarca. No muškarac bez njenog dijela ne može postojati. Kako se kreće dalje, vidimo da Adam ne može bez ženskog dijela. Odvajanjem od njega i zahvaljujući tome, dolazi do njegovog razvitka i razvitka cjelokupnog čovječanstva. Razvitak svih nivoa postignuća do postiznja višeg stanja. 

Zato što se odvojio ženski dio i on je protiv njega (suprotan njemu) i kako je rečeno: "Stvorio sam tebi pomoć protiv tebe" - To jest,  ona je po svojim svojstvima suprotna od tebe i u tome je njena pomoć prema tebi, jer bez nje ne možeš naprijed. Taj stupanj naziva se porođajem, javljaju se djeca, potomstvo itd. Javlja se razvoj sledećeg stupnja. Odnosno realizacija sledećeg stepena razvoja čovjeka se ogleda u njegovoj djeci.

- Da malo uvedemo zemaljskog u naš razgovor. Znači li to da se muškarac mora obavezno oženiti?

Lajtman: Naravno da mora. Bez toga on ne može dalje napredovati, pored toga duše koje ishode, ispravljaju se samo u našem svijetu, i iz generacije u generaciju iste duše se vraćaju, kao stroj vojnika, u jednoj generaciji postoje, u  sledećoj  se otelotvoruju u nova tijela, i nova tijela, i nova tijela i to se ponavlja u svakoj generaciji. Zato bez žene taj proces nije moguć. Pri tome ne samo bez žene, sve generacije se šire po stranama, kreću se, usitnjavaju se na muška i ženska tijela. Analogno tome, jedna duša se razdijelila na ogroman broj muških i ženskih duša. I tako se oni kreću naprijed.

- Duša je jedna?

Lajtman: U početku je ona jedna. Zatim se ona dijeli na dvije: mušku i žensku i  zatim se dijeli na mnogo, mnogo duša. Recimo 7 milijardi ljudi u svijetu, 60% od njih su žene, a 40% su muškarci. U principu treba reći: čovjek se mora oženiti zato što sam Adam (muško svojstvo) ne može da napreduje dalje bez ženskog svojstva. Ženska svojstva su sa jedne strane, u potpunosti vezana, zavisna od muških osobina, zato što je njeno svojstvo primanje i može primati život, punjenje, samo kroz muški dio. No muški dio, iako se čini nezavisnim, dovoljnim sam sebi, on ne bi mogao postojati bez ženskog dijela u našem svijetu. Mi vidimo da muškarci, u našem svietu, ne mogu bez žena, on ne može sebe urediti, ne može napredovati.

- Mi takođe vidimo da žena upravlja muškarcem..

Lajtman: Žena upravlja muškarcem, sve što on postigne u ovom svijetu, to je zato što ga žena gura, podstiče, ona njega gura iz doma i on tako ide naprijed. Kada toga ne bi bilo on bi imao svoje " igračke" i tako se igrao cio svoj život i ne bi se kretao naprijed.

- Da završimo sa muškarcima i ženama u ovom svijetu, da li je žena obavezna da se uda ili ne?

Lajtman: Ne, ne mora. Ona nema takvu obavezu da bi mogla ići u duhovno. Zato što je ona bila izdvojena iz čovjeka, ona je ženski dio univerzuma, čovječanstva i ona prima hranu od muškog dijela. No zato je žena spremna da da 9/10, sve što ima u njoj, muškarcu, da bi pripala njemu i ostaviti samo 1/10 za sebe. Ona se puni time što se sjedinjuje sa njime. Muškarac se sjedinjuje sa ženom i puni samo 1/10 svog dijela. Odnosno žena se puni sa 90% a muškarac sa 10%.

I nažalost u našem svijetu je taj disbalans među muškarcima i ženama. Ako mi pravilno razumijemo i koristimo to stanje, mi tada pravilno otkrivamo zavisnost među nama. I tada vidimo  da sa strane prirode (Stvoritelj ili priroda je jedno te isto) nema nikakve neravnoteže. A mi zahvaljujući toj neravnoteži možemo pravilno dopunjavati jedan drugoga i ići na dva koraka dalje.  Zamisli da su ostali u Rajskom vrtu...

- Kakva bi to sreća bila!

Lajtman: Kakva sreća? Oni bi ostali dva izroda, dva nerazuma, kao mala djeca, neznačajni. Gurali bi jabuke, kruške.

-  Živleli bi bez ikakvog problema, patnje...

Lajtman: Glavni problem je u patnji. Samo da je nema. A o razvitku da i ne govorimo. To jest, u principu ako žena ne bi otkrila egoizam, koji joj se i dalje otkriva, Adam bi ostao mali, kao u snu i ne bi se čak ni probudio.

- Zar je razvijanje loše? Sada se masa čovječanstva želi nalaziti u snu, 

Lajtman: Jednostavno da spavaju i ne osjećaju te patnje koje naviru.Nema nazad. Mi se nalazimo u programu koji je aktiviran od prirode i mi smo obavezni doći u savršeno stanje. Mi vidimo da su ti ciljevi već unaprijed progamirani, zadani, sve se nalazi unutar nas u našim genima, hormonima. Mi danas otkrivmo da čovjek, ako krade, ima takav gen. Ili narkoman ili neko ima predispozicije da bude alkoholičar, ubica ili ovo, ono... Sve su to naše unutrašnje predispozicije. Treba da shvatimo da sav naš napredak i razvitak on je unaprijed  programiran, u nama je zapisan i mi smo dužni shvatiti taj program i najboljim, najlakšim, brzim putem realizovati.

-  Znači trebamo se dati...

Lajtman: Da se damo, ali ne samo to. Treba da shvatimo, razumjijemo, saznamo i sa tim, ja bih takođe rekao i da predosjetimo....

-  znači da idemo ispred stradanja, da ne čekamo da nas stigne...

Lajtman: Da.

- "Tada je čovjek rekao: Evo napokon kosti od mojih kostiju. I meso od mog mesa. Neka se zove čovečica, jer je uzeta od čovjeka. Zato će čovjek ostaviti svog oca i svoju majku..."

Lajtman: To jest Višu silu koja ga je stvorila. Mi imamo u vidu jednog čovjeka u kojem se to osjeća.

- To je otac i majka...

Lajtman: Da, u čovjeku su dvije sile. I one su podijeljene u čovjeku na dva dijela - na Adama i na Evu.

-  "... prionuće uz svoju ženu i oni će postati jedno tijelo".

Lajtman: To već zavisi od čovjeka, kako to da uradi. Može li on u našem svijetu sagraditi sebe takvog da ima pravilan savez sa egoizmom, sa jedne strane, i stremljenje ka napredovanju, sa druge strane, da bi stvarno, bio kao jedna cjelina. Kada sva svoja egoistična svojstva počinju raditi na davanju. Tada on strijemi naprijed i podiže se nad našim svijetom.

-  U principu je to kao benzin za auto. Egoizam. Koristiš benzin i auto se kreće. 

Lajtman: Ako u našem svijetu, žene ne bi ispunjavale svoje obaveze: rađale, spremale,  prale,  kuvale - mi bi ostali u "pećini". Tebi izgleda to kao najbolji izlaz.

- Meni danas, istina i cijelom čovječanstvo. Ja hoću malo ovo da utvrdim. Ja, čitajući Petoknjižje, počinjem da osjećam da u meni postoji dvije sile – muškarac i žena...

Lajtman: Da, a ti ih dijeliš. Ako se baviš svojim unutrašnjim radom i analizom. Ti počinješ da dijeliš sebe na razne sile, koje se na kraju dijele na dva jasna dijela.

- Za sad je to jedno tijelo... to znači....

Lajtman: Ne, to su već dva dijela, sa kojima pravilno kombinujemo među sobom, i sa kojima ti počinješ da stvaraš svoje buduće stanje – rađaš dijete.

-  Zatim piše tako: "Oboje su bili goli, čovjek i njegova žena, ali se nisu stidjeli".

Lajtman: To jest, nije se otkrio egoizam koji je suprotan, zapravo i on i njegov egoistički dio nijesu postigli izjednačavanje sa Višom silom, kojoj treba da se prilagode. I to što je skriveno od Više sile, nije se u njima probudila osobina za različitost od Više sile, koja se naziva stid. To jest, to nije stid zato što smo mi goli, nego stid što moj egoizam u meni radi u apsolutnom naglom otvorenom vidu i ja to ne osjećam. To jeste sledeći stupanj kada ja počinjem osjećati svoj egoizam kao zlo. No za mene je važno vidjeti, kao etalon, dobro, i sledeći stepen je kada oni to otkrivaju.

- Stid je vrlo važan. Hoću da to još malo objasnimo, ko se stidi? Koga se čovjek stidi?

Lajtman: Čovjek se uopšte ne stidi. Nema od čega da se stidi. Ako se stidim svoje nagosti, po čemu sam gori od životinja? Prije 100 godina bilo je u sovjetskoj Rusiji pokret slobodne ljubavi i ljudi su goli šetali itd. U principu, i danas ima mnogo takvih društava. Stid, ovdje se ima u vidu, daj Bože da svi mi osjetimo stid, i čovječanstvo da ga osjeti, to je saznjanje našeg egoističkog ništavila. Koliki smo mi egoisti, koliko želimo iskoristiti egoizam poradi svojih malih sitnih punjenja...

-  To jest, da mi osjetimo koliko smo loši?

Lajtman: Što znači loši? To jest, poradi svojega momentalnog grama užitka ja sam spreman, apsolutno u potpunosti žrtvovati svijet. Za mene to nije nikakvo žrtvovnje, ja se u potpunosti zadovoljavam.

- Koristi se da bi se malo napunio....

Lajtman: Samo toliko i ništa više u mojem postojanju nema.

- Zašto životinje nemaju nikakvog stida, oni trče goli...

Lajtman: One ne pripadaju svijetu, sa tačke gledišta, naslađivanja. One ispunjavaju program stvorenja, one koriste svijet poradi svoje egzistencije. I ništa više od toga one ne koriste, osim onog što ima treba za život, nijedna živorinja ne iskorištava svijet. Dok čovjeku nije dovoljno ispuniti sebe samo sa onim što mu je neophodno, već hoće sve više i više dok ne proguta cio svijet.

- Životinja ne razmišlja da iskoristi drugu životinju.

Lajtman: Ne, u nikom slučaju!  Dok čovjek pritiska druge poradi svog konfora, užitka...

- Lav napada gazelu..

Lajtman: On ne misli na nju, ne misli da li joj radi loše ili dobro. On je obavezan dobiti svojih 20 kg bjelančevina.

- Dok čovjek iskorištava čovjeka...

Lajtman: On njega iskorištava iznutra. Potrebno mu je da ga potčini, izvuče iz njega što više užitaka, bolje bi bilo da jedemo jedan drugog.

- "Zmija je bila mudra među svim divljim životinjama poljskim koje je Stvoritelj načinio, i rekla je ženi: Da li je Stvoritelj zaista rekao da ne smijete da jedete sa svakog drveta u vrtu?A žena odgovori zmiji: Smijemo da jedemo plodove s drveća u vrtu. Ali za plod s drveta koji je usred vrta, Stvoritelj je rekao: Ne jedite ga i ne dirajte ga da ne umrete". Kakva je to zmija?

Lajtman: Zmija je najniži stadijum egoizma koji počinje da se budi, pri čemu žena, ona, nije otelotvorenje egoizama. Ona je normalani egoistički dio u odnosu na Adama, to jest, ona prima, a on daje, i tu među njima nastaje simbioza, nastaje takva svijest, jer su oni su kopija jedan drugoga. Za tim se pojavljuje novi egoistički dio koji je sagrađen na tome da iskoristi, ponizi – iskoristi druge.

- To je zmija...

Lajtman: To je zmija. I taj dio je suprotan Višoj sili, suprotna svojstvu davanja. To je kao da postoji Adam i Eva. Za Adamom stoji Viša sila, altruistička, davajuća, ljubav. A iza Eve pojavljuje se egoistička sila, sila koja je protiv Stvoritelja. Adam i Eva, a za njima Stvoritelj i zmija.
  
- I zmija dejstvuje kroz ženu, kroz Evu....

Lajtman: Da, kroz minimalnu želju užitka, primanja, razumijevanja, kretanja, širenja itd. A čovjeku, Adamu njemu je bio dovoljan Rajski vrt. Ona se želi dalje razvijati i zato, kod čovjeka se pored želje da se razvija, i u njemu se gradi egoizam. Recimo, ja hoću u našem svijetu urediti nešto normalno i kada počnem to da radim, otkrijem u sebi: ja mogu ovo iskoristiti, ovoga prevariti, ovoga lagati, od ovoga ukrasti...

- To je zmija...

Lajtman: Da, to je zmija – svojstvo iskoristiti sve druge na njihovu štetu, a na svoju korist.

- U svakome postoji zmija, nalazi se u nama.

Lajtman: Normalno, unutar našeg srca nalazi se najcrnji dio koji zovemo zmija.

- Sada se govori  o drvu - Drvo spoznanja dobra i zla.

Lajtman: Drvo dobra i zla, to jest odnos prema svijetu kada jednostavno možeš jesti sve plodove i kada u tome nema ništa loše, zajedno sa svima ljudima, učestvuješ u normalnom zajedničkom životu, komuniciraš, mijenjaš proizvode... sve je normalno. Kao što je bilo u stara primitivna društva.

- To znači šema... drveta

Lajtman: Da, svi su živjeli u jednoj zajednici, sve je bilo zajedničko, sve je bilo normalno, pomagali su jedan drugome, svi su bili povezani. Kada se pojavila zmija, tada počinje borba za vlast, sredstva za opstanak, kada čovjek hoće više nego što mu je potrebno.

- I što zmija govori?

Lajtman: Zmija govori: sa svakog drveta vam je zabranjeno jesti? Ne, možete da jedete, možete normalno da egzistirate na životinjskom nivou. A od višeg ne. A zašto ne smijete?

- Zmija. 

Lajtman: Da, zašto obrnuto, ako okusite sa tog drveta vi ćete razumijeti i bićete na nivou Stvoritelja. Zaista, ona je u pravu, pošto sem primanja, ogromnog užitka u egoizmu, koji se naziva zmija, ona čovjeka zavodi, uzbuđuje... kakvo je to ogromno zadovoljstvo upravljati, vladati, pritiskati svijet itd.

- Da živi  u saglasnosti sa zmijom unutar sebe...

Lajtman: Ali on to ne oseća, to jest, on ima prostu želja, ja ne znam što je to. Može biti početna želja za neki užitak, no ništa još što je zabraneno, i prvi put kada ja kušam sa drveta poznanja dobra i zla, ja ga samo kušam, počinjem u sebi da razvijam želju. Ja radim kako mi kažu. Na primjer: ti mi daješ nekakav ukusan komadić, ja ne znam što je, a ti mi kažeš, donio sam ga iz Meksika, nevažno od kuda je, i to je nešto posebno. Gledam komadić, ništa na razumijem sa čime je to povezano, a ti kažeš kako je to prekrasno, fenomenalno. Ja uzimam taj komadić i znam, po analogiji, da na osnovu tvog užitka i ja ću primiti isto. I kušanje te jabuke ili  nešto drugo, ne predstavlja nikakvo narušavanje, grijeh. No daje mi osjećaj užitka – hoću sada ja, prvi put sam zagrizao i osjetio aaaaaa, e sada hoću! To se već smatra gijehom. Ja sam osjetio taj ukus, sada da li ja mogu da se obuzdam ili ne to je moja borba i to se već smatra grijehom. Prvi put ne.

- To je mnogo važno.

Lajtman: Tako je uvijek u našem životu. Prvi put.

- Da li čovjek može da prestane?

Lajtman: Ako nije uradio prvi put.

- No, da li može, u princiu da prestane posle prvog puta? On pokušava...

Lajtman: Ne. Samo ako je prethodno pripremljen, za njega, prut. Društvena osuda, udarac po rukama po pravilu ne pomaže. Kada mjesto užitka, egoističko primanje, pokazuje drugačije, da on gubi mnogo više u odnosu na egoizam koji se kod njega pojavio.  

- Ako teži li on ka davanju...  to je veći užitak.

Lajtman: Da. To mu treba pokazati. Kako mjeriti jedno i drugo 
   
- O tome je napisano u Petoknižju. Kako davati da bi primio.

Lajtman: Kako u unutrašnjoj borbi, čovjek se pokreće i dostiže nivo Stvoritelja. 

- Genijalna knjiga, ideš naprijed, počinješ da shvataš...

Lajtman: Zato se „Tora“ naziva od riječi „Ora“ – instrukcija, upustvo. 

- Još znači svjetlost

Lajtman: Svjetlost, to kretanje se događa kao rezultat svjetlosti. Više energije. 

- A žena odgovori zmiji: "Smijemo da jedemo plodove s drveća u vrtu. Ali za plod s dfveta koji je usred vrta, Bog je rekao: Ne jedite ga i ne dirajte ga da ne umrete". Na to zmija reče ženi: "Ne, sigurno nećete umrijeti. Jer Bog zna da će vam se onoga dana kada ga budete jeli otvoriti oči i da ćete postati kao Bog i znaćete šta je dobro a šta zlo. Tada je žena vidjela da je plod sa drveta dobar za jelo, da je primavljiv za gledanje, zato ga je ubrala i okusila ga. Poslije je dala i svom mužu, kada je bio s njom, pa je i on okusio".    
     
Lajtman: Da, odnosno egoizam, zmija, ona počinje da se puni zaista ogromnim užitkom životinjskim, odnosno sa čovjekovim, društvenim. Pri tome kod čovjeka se pojavljuju ogromne mogućnosti: da se razvija, evoluira, razvija civilizaciju. To je već izlaz iz drevnog društva na nivo kada se dešavaju svakojaka takmičenje, razdvajanje ljudi, jednih od drugih, nastaje borba. 

- To je početak borbe...

Lajtman: To je početak razvitka čovjeka, kad on pristupa borbi. 

- Dr. Lajtman, na ovome smo prinuđeni da završimo emisiju. 

Lajtman: Ne na baš dobrom mjestu

- Kao i u drugim serijalima, završavamo na jako interesantnom mjestu, i biće jako interesantno sledeći put.  Budite sa nama opet. Doviđenja. 





Нема коментара:

Постави коментар