TAJNE VEČNE KNJIGE - BERESHIT - 6

Bereshit  - 6 Epizoda

-  Dobar dan dragi prijatelji. Mi produžavamo naše predavanje "Tajne Vječne Knjige". Govorimo o tajnama Petoknjižja i otkrivamo ih sa naučnikom, kabalistom, doktorom Mihaelom Lajtmanom. Dobar dan. Mi produžavamo. Ja mislim, da ćemo danas završiti glavu " Početak".

Lajtman:  Zavisi od toga koliko ćemo proći...

-   Ovdje možemo od svake riječji stvoriti cijelo predavanje!

Lajtman:  Da, naravno.

 -   Za mene je to nevjerovatno, iskreno vam govorim.

Lajtman: Zašto?

 -  Zato što, kako se više pomjeramo, time sve, svakim dijelom, postaje interesantnije.

Lajtman:  Zato što svaka riječ - zasnovana  je na fenomenu ulaska (koja opisuje tu riječ) i na izlazu iz nje. U nama ima 4 nivoa poznavanja  unutrašnjeg sadržaja riječi: tamim, nekudot, tagin, otiot. Poslednji nivo saznanja naziva se slovima (otijot). "Ot" ("slova" na jevrejskom) - to je od riječi  "znak". No to nije običan znak, to je simbol, koji u spoljnom obliku pokazuje tri njegova unutrašnja stanja: tamim, nekudot, tagin.

  -   Mogu li se na ruskom prevesti ti pojmovi?

Lajtman:  Taamim - to je ukus. To je sama svjetlost. Kada shvatiš smisao slova, ti ćeš ga osjetiti. To je svjetlost postizanja, svjetlost ulaska u takvo stanje. Nekudot - to je svjetlost izlazka iz tog stanja, izlazeća svjetlost. To su razna stanja, ona imaju suprotan pravac - kao da  negdje ulazim, a zatim  izlazim odatle, ili upoznao sam se sa nekim i rastajemo se.

 -   Kao da sam osjetio nešto i u meni je ostao taj ukus?

Lajtman: Da. Takve oscilacije između približavanja i udaljavanja stvaraju u nama svemoguće rezultate tog kontakta. Svi oni sakupljeni zajedno, jednovremeno sa spoznajom toga svojstva, sa kojim sam ja kontaktirao, nazivaju se znakom, simbolom lil slovom. Kada ja postepeno ulazim u neko stanje, to, ulazak i izlazak iz njega obrazuju sledbenika, slovo, povezanih među sobom. Ona se nazivaju riječima.

"U  početku  bijaše riječ". Šta znači: "U početku bijaše riječ?“  To jeste prvobitno -  ti ništa ne možeš postići. I samo ako ulaziš u stanje, a zatim izlaziš iz njega, u tebi se gradi stanje punoga kontakta i razumijevanja, puna veza sa duhovnom pojavom.

 -   Krasno!  To jeste, ja ulazim u neko stanje, sve ga više postižem i izlazim. Kako bi u meni ostalo to osjećanje...

Lajtman:  I tako svaka riječ u Bibliji. To je ulazak i izlazak iz nekih stanja. I na kraju, odnosi se na sve riječi biblije: ulazak i izlazak, ulazak i izlazak - kreiraš u sebi utisak, pri čemu mjenjaš sebe pod tim slovima. Ne možeš se upoznati sa nekom pojavom, ako nisi razvio u sebi svojstvo i shvatanje, tj osjećaj i razum za postignuće, radi veze sa tom pojavom. Stoga, tokom svih biblijskih riječi, od početka Biblije do kraja, dostižeš svo stanje, kada u potpunosti ispravljaš sebe i postaješ ravan Stvoritelju.

 -   Nekada se u meni  pojavljuje osjećanje da je to nemoguće postići.

Lajtman:  Ne, ne, ne,  nikuda od togo mi ne možemo pobjeći. "Svaka kuvarica", čak i ako neće da upravlja državom, postići će stanje ravno Stvoritelju. Svako od nas je obavezan vratiti se korijenu, odkuda je i sišao. To je pripremljeno  za sve.

 -   Danas "kuvarica"  pokušava upravljati državom.

Lajtman:  "Sa žaljenjem, danas "kuvarica" upravlja državom, da.

 -   Vi ste kazali: "U početku  bila je riječ" , takođe krilatica, koja se raširila po cijelom svijetu. "Riječ"- na jevrejskom zvuči kao "mila", "miluj", to jeste "punjenje", u prevodu sa jevrejskog. To jeste, u početku je bilo punjenje?

Laitman: Da.

-   A ljudi smatraju, „u početku je bila riječ“ – riječ kao takva.

Laitman:  A šta znači „Riječ“? Zazvučalo je iz neke dinamike? 

-   Odjednom je rečena riječ  i sve je počelo da se kreće. A kako inače da shvatimo?

Laitman: Kabalisti nam govore o četiri nivoa razvitka nešeg osjećaja, koji su zaključeni u shvatanju „Riječi“. Prvi nivo u tom razvitku – je osjećaj punjenja svjetlošću. A zatim proizilazi razvijanje tog osjećanja do četvrtog nivoa. Dakle naziva se: taamim, nekudot, tagin, otiot - četiri nivoa postignuća. I  onda se uključuje stvorenje - iz sebe, iz postignuća riječi Božjega, postaje čovjek.

 -  Krasno, Produžavam sa čitanjem te glave: „i sada si ti proklet iz zemlje...“

Lajtman:  Svjesnost našeg stanja "proklestva" je neophodno. Čovjeku, koji se razvija, vrlo je važno razumijeti, da iskorišćavanje svojstava davanja (Avelja) za primanje poradi sebe (Kaina) postavlja njega u odnosu Stvoritelja u položaju prokletstva.  Primanje poradi sebe je suprotno Stvoritelju.

 -  Zato se i desilo ubistvo Avelja? Što je to "prokletstvo" uopšte.

Lajtman: Prokletstvo - to je naša suprotnost Stvoritelju. To je objašnjenje i osvješćivanje nas o toj suprotnosti.

 -  Ja ću sada reći, može biti, buntovnu frazu. Mi smo prokleti?  Mi se nalazimo u egoističkim željama.

Lajtman:  Da, svi mi nalazimo se u stanju apsolutne suprotnosti svojstva davanja. I daj nam Bože da dostignemo to razumijevanje.

-  Toga, da smo mi prokleti?

Lajtman:  Da. Daj nam Bože da tako otkrijemo svoj egoizam, da ga ne možemo sakriti od sebe, da bi mi to uvidjeli. Kada je u čovjeku mali egoizam, on razmišlja da je sve normalno. Malo veći egoist govori: "Ništa strašno, svi su takvi..."  Čovjek opravdava sam sebe. Prekomjerni egoist razumije - ja nijesam u redu.

-  To smeta čovjeku da živi.

Lajtman: U takvom stanju, iz tog prekomjernog egoizma, čovjek počinje osjećati svoju suprotnost Stvoritelju. Iz najnižeg padanja u čovjeku  postoji mogućnost početi se penjati. A taj ko nije padao nisko, ne može se ni popeti. Zato je rečeno, da kada čovjek padne, pogriješio je, vidi sebe kao poslednje ništavilo, to jeste, dostigao je dno i osjeća, da je on niko i ništa, tačno iz tog stanja niče podizanje. Za takvu svjesnost i postoji sav evolucioni proces. Čovjek se razvija ka velikom shvatanju toga, šta se nalazi u plijenu egoizma. 

-   A mi često, obrnuto, računamo da je najstrašnijeg čovjeka nemoguće ispraviti. Bolje ga je uništiti... Produžavam: "I sada, da si proklet i prognan sa zemlje koja je otvorila svoja usta da iz tvoje ruke primi krv tvoga brata. Kad budeš obrađivao zemlju, ona će ti uskratiti svoj rod. Bićeš lutalica i bjegunac na zemlji. Kain na to reče Gospodu: "Moja kazna za prestup prevelika je da bi se mogla oprostiti.“

Lajtman:  "Vječni lutalica bićeš ti na zemlji"

-  Takođe krilatica.

Lajtman: Čovjekova želja je u traganju za užitkom. Davaće nešto i primaće nešto za to, i opet će davati i primati. Koristiće svojstva Avelja za sebe i za Kaina. I ne razumije, da nikada ne može zadovoljiti svoje egoističke želje...Mi se nalazimo u takvom stanju da po cio dan, svo vrijeme trčimo za raznim užicima. Ne završimo jedan. već razmišljamo: A šta je sledeće?  A u sledeće vrijeme?"  Sav naš život je u takvoj patnji, u takvom prokletstvu.

-   Nemamo mjesto na zemlji...

Lajtman: Svaki put trčanje za novim užitkom. Čovjek unaprijed razumije besplodnost svog napora. I gdje da odem? Ne osjećam nikakvu, čak ni najmanju dozu užitka, ja osjećam prazninu života. I otuda je naše sadašnje stanje: narkotici, depresije, odricanje od života. Tako proizilazi postizanje stanja "lutalica. Zašto lutati po toj zemlji, u toj besplodnoj želji? Riječ "zemlja"- na jevrejskom "arec" , ima još jedno značenje - "racon" - želja. Ta je želja nezasita , ja je nikada ne mogu napuniti. Naša generacija već počinje da traži izlaz iz takvog stanja.

-  Čitam dalje: "Tada mu Gospod reče: "Zbog toga će ko god ubije Kaina pretrpjeti sedmostruku osvetu". Gospod  je postavio znak za Kaina, da ga niko ne ubije kad ga nađe". Kaina ne treba ubiti.

Lajtman:  Ko može njega ubiti? Nikoga više nema! Tako, drugačije rečeno, Biblija govori čovjeku o razvitku  njegovog unutrašnjeg svojstva. Čovjek postepeno otkriva svu moć "Kaina" – jedinstvenoj sili, koja upravlja njime. On je obavezan da razumije maksimalno duboko, do kraja, da to svojstvo njega u potpunosti uništava, odvaja ga od svega dobroga, višega. To svojstvo je prisutno u čovjeku sve do tada, dok ne usmjeri svu svoju snagu da  izađe iz njega. Mi smo obavezni vidjeti , da nas taj "Kain" ubija.

O tome se govori u drevnoj priči, primjereno tom vremenu. Čovjek se toliko nada u životu, da čak i kada mu dođe anđeo smrti i potegne mač, na kraju kojega se nalazi kapljica  koja u sebi nosi minijaturnu dozu užitka, on nije u mogućnosti da odbije. On hoće, obavezan je da osjeti tu kapljicu života. I sam otvara usta, primajući je. Tako čovjek umire. I ne može ništa da uradi. Svo vrijeme, sav život, mi idemo u susret smrti, znajući, da na kraju osim razočarenja ništa ne primamo. No sada u meni ta  mikrodoza postoji, ja ukradem, zatim se malo zasladim, a dalje...I znam, da će biti loše, no ne mogu sebe zaustaviti. To i jeste stanje istinskog prokletstva.

-  I ponovo - ja u ćorsokaku. Poslije toga, kako ste vi to jako, emotivno govorili nama... No kako iz toga...

Lajtman: Ja se bojim dublje zalaziti u to, zato što mi iz prve glave, iz tog prvog pasusa nećemo izaći. Ti znaš, da je riječ „U početku“  iz prve fraze knjige Tora „U početku je sazdao Bog nebo i zemlju“...

      

Ima knjiga koja se naziva "Tikunej Zohar" (Ispravljanje Zohar) - to nije ispravljanje Knjige Zohar, to je ispravljanje čovjeka. Tako je, sva knjiga "Tikunej Zohar" napravljena na komentare riječi "U početku". Sva! Samo se ta riječ tretira, zato što sem nje, u principu, nema ništa. A zatim sve,  što je rečeno u Bibliji, je dopuna i tumačenje te prve riječi.

-  To nije obično filozofiranje?

Lajtman: Autori te knjige otkrivaju nam sile, koje djeluju u stvorenje, pokazuju njihovo pravilno korišćenje. To su merdevine, koje se spuštaju ka nama iz duhovnog svijeta. Prva riječ u Bibliji, "U početku", i postoji ta prva stepenica merdevina, po kojima čovjek počinje da se podiže. Glavno za nas je pravilno razumjeti ustrojstvo, prirodu tog prvog stupnja. A zatim svi sledeći nivoi već postaju jasnijim. Najvažniji je taj prvi stupanj, po kojem se čovjek počinje dizati. Za nas je glavno pravilno shvatiti ustrojstvo i prirodu tog prvog stupnja. A zatim svi ostali stupnjevi će biti jasni. Najglavniji – je prvi stupanj.

-  Zašto su nam ti veliki kabalisti tako podrobno razjasnili  riječ "U početku"?

Lajtman:  Oni su nam pokazali razliku među nivoima, na kojima se nalazimo, i  prvi duhovni stupanj. Čovjek ne može predstaviti sebi kako je obavezan da se izmijeni. Kako možeš objasniti zametku koji se nalazi u utrobi o tome, da  postoji drugi svijet? U njemu živi mnogo ljudi. Oni međusobno opšte, poznaju jedan drugoga, pate, raduju se. Na svom nivou, boraveći u organizmu majke, embrion ima sve neophodno. Kako on može znati, da postoiji bilo što drugo?

    

Mi se nalazimo u stanju, još više otsječenom od duhovnog, nego embrion ovoga svijeta. On će takođe postati čovjek, jednostavno sada njegov nivo razvitka račina se "neživim". Sam on ne postoji, njegov život održava se uz pomoć višeg organizma - majke. Zatim on će prolaziti kroz dalje stupnjeve svog razvitka, no svi su oni postavljeni po jednoj pravoj liniji. A čovjek je u suprotnosti sa duhovnim svojstvima. Da bi se popeo na prvi duhovni nivo, potrebno je da promijeni svoja svojstva na apsolutno suprotna.

-  To i jeste taj proces, koji se dešava "U početku"...

Lajtman: Mi moramo promjeniti sve svoje pluseve na minuse. Promijeniti svjesnost, sva rešenja sa "poradi sebe" - na "poradi davanja", "poradi drugih". Mi smo dužni "voljeti bližnjeg kao sebe samog".

Riječ "U početku" - na jevrejskom "Berešit" - otkriva nam prvi nivo ljestvice, koje vodi ka Stvoritelju. Razlika, postoji na tom nivou, od nas sadašnjih, vrlo je teško za razumijevanje i realizaciju. Vrlo je važno približiti čovjeku takvoj svjesnosti. A svi sledeći nivoi već su slični jedan drugome, tamo se javlja jednostavna akumulacija znanja o novom svijetu. Mi kao da krećemo na čudesno putovanje. To, što ćeš vidjeti, osvijestiti i probati na posljednjem nivou, proizaće  po već poznatom zakonu.

-  U više navrata  smo slušali, kako se o nekom govori: to je visoko duhovni čovjek. Proizilazi, da su sve riječi i razumijevanja o tome, što je to "duhovno" u našem svijetu, netačne?

Lajtman: Duhovni svijet izgrađen je na svojstvu davanja, a mi nijesmo, što ne znamo, mi čak ne možemo predstaviti sebi, šta je to? Mi crtamo sebi duhovni svijet u tamo nekim zemaljskim slikama, samo izvučenih iz negdje tamo, daleko u prostoru. Nema premještanja, nema poteza, nema vremena. Duhovno - to je, ono što mi postižemo u svojstvu davanja, a ne u svojstvu primanja. A svojsto davanja u ovom svijetu nema.

Čovjek počinje da vidi duhovni svijet samo u svojim ispravljenim svojstvima. Mi otkrivamo novu realnost u našem stremljenju ka drugim, kada odsječemo svoje "ja" i sopstveno blagostanje od svojih akcija. Duhovni svijet javlja se ne u meni, no u  mojem osjećaju "drugih". U njima ja počinjem osjećati univerzum, koje je sada od mene sakriven. Sada mi doživljavamo samo to, što potpada pod naših pet čula. Ako mi mijenjamo svoj doživljaj na suprotno, to počinjemo osjećati svijet takvim, kakav on jeste, bez naše smetnje. I taj se svijet zove Višim.

-  Produžavam sa čitanjem: "I Bog reče: "Zbog toga će ko god ubije Kaina pretrpjeti sedmostruku osvetu".

Lajtman: Tako se stvaraju uslovi za svjesnost čovjeka o svom najnižem stanju. I kada čovjek u  svoj  dubini otkrije  u sebi  svojstvo "Kain", počinje podizanje. No prethodno mi se moramo spustiti do pakla.

-  I tako, proizilazi naše padanje, javlja se čovječanstvo. "I upoznao je Kain Ženu svoju, ona je zatrudnjela i rodila Enoha (Hanoha). Enohu se rodio Gaidad (Irad). Gaidadu se rodio Maleleilo (Mehujaelja)... i tako dalje. Jedan od njih je - kovač, drugi - ratar, treći - pastir. O čemu se ovdje govori?

Lajtman:  Govori se o tome, na koji način je čovjeku potrebno iskoristiti svoja svojstva za ispravljanje egoističkih želja. Rad čovjeka na sebi u ovom svijetu, takozvani "duhovni rad" ("avodat a Šem") podijeljen je na vrlo mnogo specijalnosti. Naravno, i u našem svijetu ima kovača, ratara, pastira, no ovdje se govori o tome, kako treba pravilno iskoristiti svako od datih tvojih svojstava.

-  U Bibliji je napisano, da su ljudi živjeli 900 godina i duže. Kako to razumjeti?

Lajtman:  Nazivaju se nivoi razvitka, postignuće duhovnih nivoa od strane čovjeka. 

-  A ljudi misle da mogu dostići 900 godina?

Laitman: Tada su ljudi sa naporom doživljavali do 20 - 25 godina. Ti pamtiš, kod Puškina, po meni, ima rečenica: "Ušao je starac godina četrdesetih"? Mi to ne možemo zamisliti, ali samo intelektualci, folozofi , književnici,  ljudi,  koji žive u bogatstvu i blagostanju, doživjeli bi do 60 i 70 godina. Život prostih ljudi bio je jako kratak.

U Petoknjižju se govori samo o visokim duhovnim nivoima, a podizanju čovjeka, na stranu davanja, o njegovim ispravljanjima u reflektujućoj svjetlostl. Oni su izmjereni "godinama". Poslije potopa, na primjer, starost čovjeka se skratila.

-   Kabalisti, koji čitaju takve tekstove, razumiju, o čemu nam govori Biblija?

Lajtman:  Zašto moram znati, ko i kada od ljudi se rodio? Ta Sveta Knjiga govori samo o tim duhovnom kvalitetima, koje čovjek može izgraditi u sebi za zbližavanjem sa Stvoriteljem. U tome je njena vrijednost.

-   Nastavljam sa našim čitanjem. "I bilo je Noi petsto godina... "Mi smo došli na priču o Noi. I o njemu je rečeno...

Lajtman:  Pravednik je bio.

-   Pravednik je bio. A do tog je rečeno tako - poslednja fraza, vrlo lijepa u glavi "U početku":

"Gospod je vidio da čovjek čini veliko zlo na zemlji i da je svaka misao njegovog srca uvijek usmjerena ka zlu. Tada je Gospod zažalio što je načinio čovjeka na zemlji, i osjetio je bol u srcu. Zato je Gospod rekao: "Zbrisaću s lica zemlje ljude koje sam stvorio, i ljude i stoku i sve životinje što se miču i stvorenja koja lete po nebesima, jer sam zažalio što sam ih načinio. "Ali Noe je našao milost u Gospodnjim očima".

Lajtman:  Stvoritelj, razumiješ li, takođe može  griješiti...

-   Desilo se, Stvoritelj je stvorio čovjeka i životinje, zatim se pokajao, i riješio sve da uništi. Samo mu se dopao Noje.

Lajtman: I ostale sve prestupnike.  Uključujući takođe  ptice svih vrsta i jagnjad. U čemu su oni, nesreće, krivi? U tome što su tako stvoreni? Prirodom ili Stvoriteljem mi smo stvoreni sa prvobitno isprogramiranim svojstvima u nama. Mi ništa nijesmo birali. Geni ubice ili lopova ostaju, tjeraju čovjeka da postupa na određeni način. Ako sam se ja rodio o ovoj ili onoj porodici, ako su mene nepravilno vaspitali, pa u čemu je moja krivica? Sa 20 godina ja sam odrastao, u potpunosti formiran od roditelja, vaspitavan u dječjem vrtiću, u školi, televizijskim programom. No, ja sam isto stvorio sve okolo! A poslije mene priključuju grešnicima i rešavaju da me unište.

-  Dobija se, da treba promijeniti čitav naš sistem postupaka.

Lajtman: Naravno. Kako se može bilo što od čovjeka tražiti?! Mi se javljamo rezultatom toga, kakvim su nas, što se kaže, "rodili" roditelji i društvo. A svi zajedno smo stvoreni Stvoriteljem. Zašto je čovjek dužan da se kaje ili rasplače za to, što su u njemu užasna svojstva.

-  Ovdje je napisano: neočekivano "Vidio je Bog, da veliko zlo od čovjeka na zemlji".

Lajtman:  Da. Evo, ako ja hoću da kupim čašu, i vidim, da je ona oštećena i pogledam na ime zavoda koji je proizveo i odlučim da više ne kupujem njihove proizvode. A tu je Stvoritelj time, što je On stvorio takvog čovjeka, On jednostavno demonstrira nama Svoj neuspjeh. Kakva je to ista Viša sila? On je gori od nas! Ako bi ti zamolio mene, da stvorim ovaj svijet iznova, ja bi ga stvorio mnogo bolje. Zar ne?! Tako znači, da sam ja bolji nego Stvoritelj, pametniji, mogu biti mudriji, nego On.

Tako, o kome mi govorimo, na kraju krajeva? O Višoj sili ili o kakvim tamo izmošljotinama?! Prirodno je, da Biblija govori nama jezikom koji nije običan, da se Stvoritelj otkriva... I u čemu se On otkriva? "Ja ću sada sve potopiti"? Ti si ih stvorio lošim, Ti ih i ispravi! Zašto ih Ti sada uništavaš?! Iz ovoga možemo uzeti primjere za naše zakone?!

-  Ja sam saglasan sa svakom vašom riječju!

Lajtman: To je, što i proizilazi u našem svijetu. Mi uzimamo čovjeka, dijete, koji se vaspitavao u jezivom stanju, i jezivom društvu, i takođe je počeo krasti. A mi njega hvatamo i smještamo ga u zatvor. Mi smo ga takvog stvorili i sada ga još dalje uništavamo!

-  Da. Kako se izboriti sa takvim stanjem?

Lajtman:  Potop - to je, to što Stvoritelj sada radi sa tim nesrećnim, koje je On takve stvorio! I još govori: "Ja vas uništavam, zato što ste vi loši. - Zašto loši? - Zato što sam Ja vas takve stvorio". Dobro, gdje je ovdje bilo kakva elementarna pravda ili pravac bilo kakav?! Takav cinizam! Gdje je ovdje bilo kakva grižnja savjesti?! Ništa od toga nema.

-  Tada dajte, dajte onda odgovor!

Lajtman:  Odgovor je vrlo jednostavan: - Mi ne razumijemo jezik Biblije. Biblija, naravno, ne govori ni o čemu, što se nalazi na našem običnom ljudskom nivou. Na nivou našeg svijeta ona ništa ne objašnjava. Ta knjiga  nam govori o silama, akcijama u čovjeku. Ona govori o tome, da sile, koje postoje u čovjeku, došle su do takvog razvitka do takvog stanja, da ako sada, one ne prime dodatak pozitivne sile, koju nazivamo vodom, potopom, i ne prođemo pročišćenje  uz pomoć vode (voda simbolizuje čišćenje), to mi nećemo moći dalje sa tim silama da se  krećemo ka Stvoritelju.

To jeste čovjek, u cijelom svom razvitku od Adama i Eve, od Kaina i Avelja (u sebi), kroz mnogo - mnogo nivoa doći do nivoa "Hoa" (Noe - to je deseti nivo od Adama). Ima deset generacija, Biblija  ih broji do nivoa "Noa"". Deset generacija simbolizuje u potpunosti završeni nivo. I kada je prošao taj potpuno završeni nivo, potrebno se podići na sledeći.

Sledeći nivo mora biti kvalitetno novi. I to personifikuje sami potop - ti očistiš sva prethodna stanja, okreneš ih i podigneš se na sledeći nivo. To stanje naziva se potopom, to jeste kada izbrišeš sve prošlo, uništavaju se sve egoističke aplikacije tvojih želja i namjera i ulaze na sledeći nivo.

Što znači sam potop? To je Viša svjetlost, koja silazi na čovjeka - svjetlost Hassadin, tako se naziva - svjetlost milosti. I čovjek počinje osjećati u sebi dodatne duhovne sile, pomoću kojih on već može da se nalazi na sledećem nivou: sve 10 podnivoa prethodnih završeni i podiže se već na sledeći nivo - od Noa do Avrama.

- Objasnite, molim vas, kako razumjeti, da Stvoritelj "izdvojio je Noju od svih“? To znači, da se sva ostala svojstva uništavaju?

Lajtman: Stanje "Noa" - to je jedinstveno svojstvo, kojega čovjek dostigne na samom poslednjem nivou, poslije svjesnosti svih svojih prethodnih stanja, metamorfoza. Ona se i javlja tim kjučem, pomoću kojeg on ulazi na sledeći nivo. A sva prethodna stanja  se brišu i ukljčuju u to stanje " Noa". Zatim, ako si ti došao do tog desetog nivoa kog nazivamo "Noe" , "generacija  Noa", tada uz pomoć tog svojstva "Noa" ti ideš na sledeći nivo.

-  To znači "Dopasti se Stvoritelju", kako je tu napisano?

Lajtman:  Alegorijski se tako govori. To jeste, u tom stanju ti zaslužuješ sledeći stepen svog razvitka.

-  Svako je dužan da dostigne stanje "Noa"?

Lajtman:  Svaki čovjek je u sebi obavezan proći apsolutno cijelu Bibliju od početka do kraja. Ona je napisana za svakoga od nas. Biblija - na jevrejskom "Tora" - od riječi "Oraa" - "instrukcija". Ta instrukcija na promjenu čovjeka od svog početnog prvobitnog stanja, u kojem se on rodio, do svog završnog stanja, u kojem čovjek dostiže sličnost Stvoritelju. Za nekoliko života, ne za jedan, on je obavezan da se ispravi.

-  Sada, u ovom životu, mi se nalazimo sve bliže i bliže ka tom stanju?

Lajtman: Zajedno se nalazimo još u stanju, koje u Bibliji nije opisano - u stanju starog - starog svijeta, prijebiblijskog vremena, tako ga  nazivamo, kada mi još nismo našli u sebi svojstvo  "Adama" - čovjeka, koje se može mijenjati i postati slično Stvoritelju.

-  Dragi prijatelji, mi završavamo današnje naše predavanje. Vi vidite, da nije jednostavno. Sve je vrlo interesantno – sa jedne strane, sa druge strane – nije jednostavno, i mnogo se traži od nas. Dajte razmislite o ovom.  Ostanite sa nama. Mi produžavamo naša predavanja i dalje. Do viđenja.