- Dobar dan dragi prijatelji. Sa vama u programu "Tajne vječne knjige". Mi otkrivamo tajne Petoknjižja i bavimo se tim veličanstvenim radom sa kabalistom, profesorom, Mihaelom Lajtmanom. Dobar dan!
Lajtman: Dobar dan!
- Mi napuštamo Rajski vrt. Adam i Eva izgnani su iz Rajskog vrta. Molio bih, ako je moguće, da započnemo naše predavanje objašnjenjem, što je to osjećanje rajskog vrta u meni, u čovjeku.
Lajtman: Naravno to je u čovjeku. To nije došlo sa nekim tamo ljudima, koji su iznenada pali sa neba na našu zemlju i nisu se razbili. To proizilazi ne u čovjeku, u principu, to je u našem začeću. Adam i Eva su druge persone o kojima nam govori Vječna Knjiga - ta svojstva postoje unutar nas, spustila se u naše sadašnje stanje sa apsolutno viših nivoa duhovnosti, gdje su radili na davanju, na ljubavi, od sebe - drugima. Takvo stanje naziva se "raj".
- Raj - to je stanje davanja?
Lajtman: Raj - to je stanje davanja, ljubavi, apsolutno nezavisno od sopstvenog egoizma.
- To i jeste osjećanje Rajskog vrta?
Lajtman: Da, kada čovjek osjeća da je slobodan od egoizma. Mi ga čak ne možemo ni zamisliti kao dijete koje je rođeno u zatvoru, ne može zamisliti što se nalazi iza tih zidova.
- I mi živimo u zatvoru?
Lajtman: Da, u zatvoru, u kavezu našeg sopstvenog egoizma, kojemu se potčinjavamo, čak i ne shvatamo, da smo apsolutno zavisni. "Petoknjižje" govori nam o tome, da smo mi došli od savršeno drugih svojstava, iz drugog svijeta, i za nas sakrivenog dijela svijeta stvaranja i našli se u njemu. Ali to nije fizičko padanje, no kvalitetno svojim svojstvima. Naša svojstva su se apsolutno izokrenula. I iz te inverzije proisteklo je današnje, zato se naziva to stanje "padanje" ili "izgnanstvo iz raja". Kuda? Na tu okrutnu zemlju - u naše egoističke želje. "Zemlja" - od riječi "erec" - "racon" - "želja". Sadašnje postojanje osjećanja u egoističkim željama, koje se postepeno razvijaju, obavezne su nas dovesti do razumijevanja i nemogućnosti da se dalje nalazimo u njima, i mi hoćemo da se oslobodimo njih.
- Kako se možemo odreći boljeg i primiti lošije?
Lajtman: Tu se govori o svojstvima. Još tu nema čovjeka, njegovog tijela, nema stanja koje se može nazvati "ovaj svijet" (naš svijet, koji nam se pokazuje kao takav). Stvorena je Stvoriteljem želja, kada se ona nalazi u svojstvu davanja, osjeća sebe i Stvoritelja, to jest sebe i punjenje Višom svjetlošću. A kada mijenja svoja svojstva davanja i ljubavi na egoističke potrebe, na apsorpciju unutar sebe, ona postaje slična crnoj rupi, koja ne može ništa emanirati, no samo usisava svu energiju unutar sebe.
Jednom je stvorena ogromna želja iz davajućeg, sličnog Stvoritelju, postala primajućom usisavajućom u sebi, ona je odmah osjetila sebe u stanju, koji se naziva "naš svijet" ili "ad". I odmah ova prelijepa slika stvaranja svijeta - ja sa Stvoriteljem u beskonačnoj svjetlosti - preobratila se u zatvorenu mikro sliku Kosmosa, našeg svijeta i sve nas na toj maloj planeti. Na taj način predstavlja nam se u isprljanoj egoističkoj želji. Ako se ta želja ponovo inverzno izmijeni na davanje i ljubav (ja se nadam, da će se to i uskoro desiti), to osjećanje našeg postojanja u tijelima na planeti Zemlji u tom Kosmosu će nestati, i mi ćemo ponovo osjetiti sebe da postojimo u svjetlosti Stvoritelja.
- Mi smo već počeli taj put ka svjetlosti?
Lajtman: Naravno. On je počeo, praktično, sa našim rođenjem ovdje, to jeste od tog momenta, kada se želja promijenila, i kada mi osjećamo sebe u ovom svijetu. Počinje od tog stanja, i mi svo vrijeme idemo naprijed.
- To jeste mi se vraćamo ka boljem stanju?
Lajtman: U početku mi smo obavezni osjetiti naše sadašnje stanje poročnim, i tada nerado mi odlučujemo da izađemo iz njega raznim putevima i iskočimo iz njega, to jest, promijenimo naša svojstva na davanje. I tada, jednostavno, umjesto ada (usisavanje u sebe) mi osjetimo raj (davanje). I na taj način će se promijeniti cijela slika Kosmosa, i mi vidimo sasvim novu savršenu sliku: umjesto našeg svijeta - svijet Beskonačnosti. Sve predpostavke Ajnštajna, Hju Evereta i drugih, koji govore o tome, da sve zavisi od posmatrača, i nema vremena, prostora, brzine, da je to sve - samo slika u odnosu na čovjeka, posmatrača - stvarno je tako.
- Dajte da produžim sa čitanjem i objašnjenjem te Vječne Knjige. "Tada ga je Gospod Bog istjerao iz edenskog vrta da obrađuje zemlju od koje je i uzet. Tako je on otjerao čovjeka, i na istočnoj strani edenskog vrta postavio heruvime (anđeli) i plameni mač koji se stalno okretao, da bi čuvali put ka drvetu života". Što znači "istjerao" i "da obrađuje zemlju od koje je i uzet"?
Lajtman: To jeste promijeniti želje. Zemlja - to je želja (od riječi "erec" - "racon" - "želja"). To jeste, da bi sam došao do tog stanja, kada će biti prinuđen da promijeni svoje želje - obrnuto na davanje.
- On je istjeran, da bi naučio da se ispravi?
Lajtman: Da, da bi postigao svoje buduće stanje i poželio to stanje, u kojem je on bio u ravni sa Stvoriteljem. No da bi ga poželio, da bi ga iskreno iskoristio i na svoju moć, čovjek je obavezan ocijeniti ga iz suprotnog stanja.
- Shvatiti tu želju kao najgoru?
Lajtman: Naše sadašnje, da.
- Zašto na vratima Rajskog vrte stoji anđeo sa plamenim mačem, da bi štitio Drvo Života?
Lajtman: Zato što čovjek želi sav užitak Rajskog vrta primiti u paklu (adu).
- Za sebe?
Lajtman: Da, kako bi usisavao u sebe. Da se to ne bi desilo, stoji posebno svojstvo, posebna opstrukcija na putu. I samo tada, ko stvarno može inverzno promijeniti sebe - odsjeći od sebe egoizam (namjara poradi sebe), taj prolazi kroz toga anđela - kroz tu silu, kroz taj uslov, kada si ti obavezan (nama drugog uslova) otseći od sebe namjeru poradi sebe. I tada sa tim željama, no samo bez namjere poradi sebe, ti ulaziš u novo stanje -rajskog vrta, u stanje davanja, i počinješ primati namjeru davanja na svoje prošle želje. I na taj način, ti počinješ osjećati sve u obrnutoj svetlosti - u svetlosti davanja, i tada ti osjećaš sve to ne u sebi - malom, zatvorenom, ograničenom, a van sebe - u stanje apsolutno otvorenom, beskonačnom. Ti ulaziš u drugu dimenziju u osjećanje druge dimenzije.
- A što je to anđeo?
Lajtman: Sila. To je sila, koja pomaže čovjeku da odsječe svoju egoističku namjeru u datoj situaciji (postoje razni anđeli) i ući u obrnutu altruističku namjeru.
- Ta sila je u čovjeku?
Lajtman: Ne, to je spoljašnja sila. Čovjek je obavezan njoj se približiti, poželjeti je, da bi ona na njemu radila.
- To jeste dobro za čovjeka, da stoji takav stražar u tom vrtu?
Lajtman: To nije dobro ili loše. Kada se čovjek približava tom stanju, on želi da ta sila izazove njegovo ispravljanje.
- Produžavam sa čitanjem: "Adam je legao sa svojom ženom Evom i ona je zatrudnjela. Kada je rodila Kaina rekla je: "Dobila sam sina uz Gospodnju pomoć". Kasnije je rodila njegovog brata Avelja. Avelj je postao pastir, a Kain je postao zemljoradnik". Što znači fraza: "Dobila sam sina uz Gospodnju pomoć"?
Lajtman: "Dobila sam sina uz Gospodnju pomoć" - zato što je nemoguće zatrudnjeti ili poroditi se samo u egoističkoj želji, ona samo usisava u sebe i ništa ne daje vani. Rađanje nečega novoga zasnovano je na dvijema željama: na želji upijati u sebe i na želji davati iz sebe. Na primjer, plus - minus, pritisak - zatezanje, toplo - hladno - sve moguće povezivanje među dvijema suprostavljenim silama rađa sledeće stanje. Jednostavno mrtva zemlja, prah, nije u stanju ništa roditi. Potrebno je dodati tom stanju namjeru poradi sebe, nečega ili nekoga. Ja sam dužan nekoga poroditi, misliti o njemu... U našem svijetu mi posmatramo odnos majke prema djetetu, kao stanje ljubavi, davanja.
Svojstvo davanja prvobitno je položeno u čovjeku od Stvoritelja, a on počinje njega malo pomalo razvijati. Sav razvitak čovječanstva - to je, praktično, postepeno razvijanje ka svojstvu davanja, kada čovjek počinje razumijevati, da je njemu sada stvarno bolje, nego njegovo prvorođeno egoističko svojstvo.
- Proizilazi da žena ima više svojstva davanja? Ona može da rađa!
Lajtman: Žena može da rađa samo od muškarca. Ona ima osjećaj svojstva primanja zahvaljujući tome, što se muški dio spaja sa njom... Sjećamo se, da ne govorimo o ženama i muškarcima našeg svijeta, a o dva svojstva: žena - svojstvo primanja, muškarac - svojstvo davanja. Samo ako mogu da se spoje zajedno, mogu postići naredni stepen. Odnosno, to je već svojstvo davanja sa svojstvom primanja, koja se nalaze u simbiozi, konstruktivnom spajanju, koje predstavlja korak ka većoj spoznaji, dostignuću, ka razvitku.
- A što je to pojavljivanje u meni dva svojstva, Kain i Avelj: jedan - pastir, drugi - zemljoradnik?
Lajtman: Suprotna svojstva.
- A zašto jedan - pastir, a drugi - zemljoradnik?
Lajtman: To su razna svojstva, koja govore o raznim stepenima razvitka: zemljoradnik - to je još uvijek na vegetativnom nivou, pastir - na životinjskom nivou. Oni počinju postepeno da rade između vegetativnog i životinjskog stanja - u vegetativnim i životinjskim željama, rađaju se sva moguća nova svojstva i na taj način se razvijaju. Od neživog ka vegetativnom, ka životinjskom, ka čovjeku - takav put razvitka je obavezan proći svaki od nas.
- "Poslije nekog vremena, Kain je prinio Gospodu prinos od plodova zemlje. A Avelj je primio od prvina svog stada, zajedno sa salom. Gospod je s naklonošću pogledao na Avelja i na njegov prinos, a na Kaina i na njegov prinos nije pogledao sa naklonošću. Kain se žestoko razgnevio i lice mu se namrštilo". Zbog čega iznenada sije osvetu.?
Lajtman: Time se pokazuje, da se nalazi na životinjskom nivou razvitka, ako se pravilno iskoristi, čovjek se nalazi bliže svojstvu davanja, ne želi da se nalazi na vegetativnom nivou razvitka. Unutar nas postoji: neživa, vegerativna, životinjska - egoistička svojstva, koja se razvijaju sve više i više. Za približavanje Stvoritelju, neophodna su više napredna svojstva.
- Životinjska?
Lajtman: Da.
- A kako se može predstaviti životinjsko svojstvo u nama?
Lajtman: Najbolje je predstaviti, da se sve naše želje dijele na neživu, vegetativnu i životinjsku. Životinjske želje su egoističke želje na nivou našeg svijeta. Kada čovjek koristi svoj životinjski egoizam na davanje - to se naziva "prinijeti žrtvu Stvoritelju", to jest, ja žrtvujem svoje želje višim, da bih se sjedinio sa Stvoriteljem. "Žrtva" - to je zbližavanje sa Stvoriteljem. "Žrtva" - na jevrejskom "kurban" - od riječi "karov"- zbližavanje, približavanje. Ako se ja mogu približiti Stvoritelju, ispravljam svoja egoistička svojstva - to je vrlo visoko stanje, od korišćenja vegetativnih svojstava u meni. Zato je rečeno tako alegorijski, da je Stvoritelj naklonjen Avelju, a ne Kainu.
- Zato su prinosili za žrtve životinje? To je refleksija želje približiti se svojstvu davanja - ka Stvoritelju?
Lajtman: Da. U "Petoknjižju" alegorijski se govori o tome, o prinošenju svih mogućih žrtava: od plodova iz zemlje, od životinja itd.
- Želja približiti se Njemu?
Lajtman: Da.
- "Tada Gospod reče Kainu: "Zašto si se razgnevio i zašto ti je lice namršteno? Ako počneš činiti dobro, zar mi nećeš biti mio? Ali ako ne budeš činio dobro, grijeh vreba na vratima i mami te. A ti, hoćeš li ga nadvladati."
Lajtman: To jest, ti se nalaziš na vegetativnom (srednjem) nivou između nežive i životinjske želje. Ako ti strijemiš naprijed, to će se tvoja želja razvijati do životinjskog nivoa, a ti takođe možeš prinositi svoje plodove i na tako visokom nivou, kao što je Avelj. A ako ne strijemiš, ti se možeš vratiti nazad - to jeste ti se nalaziš u stanju, u kojem ne možeš biti siguran da ideš pravim putem, ti samo počinješ. To među stanje i jeste put za obije strane . "U vratima grijeh leži", pogledaj, ne spotiči se na njemu - to jest ti možeš iznenada pobjeći iz pravilnog usmjerenja. I jednostavno, tako se i dešava.
- A Kain, može li vladati nad tim stanjem?
Lajtman: I da, i ne. Ja neću da zbunjujem naše slušaoce. Mi pokušavamo da objasnimo "Petoknjižje" na pravilnom, no na minimalnom nivou. I sada kao djetetu treba dozirati.
- Kašičicu, još kašičicu...
Lajtman: Da. Sa žaljenjem moram tako naprosto reći. U principu, da bi čovjek išao naprijed, nephodno je da svaki put pogriješi, spotakne se, napravi grijeh, i samo poslije toga, vidi rezultat, ispravlja ga, i ponovo posrne, ulazi u grijeh, i ponovo ispravlja njega, kako je rečeno: nema pravednika u svijetu, koji nije posrnuo, a zatim ispravio sebe i postao pravednik.
- Dobija se, po sadašnjem da je grešnik taj, koji ne osjeća, da je on grešan?
Lajtman: Da. Činjenića je da mu je zatvoren put. Ovdje, kao uvijek, govori se o dva svojstva, po kojima se razvijamo: Avelj - to je svojstvo davanja, i Kain - to je svojstvo primanja. Jedna želja Adama i Eve podijelila se na dvije: svojstvo Kain i svojstvo Avelj, i one paralelno moraju postojati i razvijati se.
- "I smislio je Kain protiv Avelja. Kain je rekao svom bratu Avelju: Hajdemo u polje. I dok su bili u polju...
Lajtman: Što znači " smislio je". On želi to, što je dobio Avelj, to jeste uzeti svjetlost, koju je dobio Avelj, ispravivši svoje stanje blisko Stvoritelju. Niža želja u čovjeku želi iskoristiti tu svjetlost poradi sebe. Pretpostavimo da ja pomoću učenja, pomoću svoga razvitka, razimijem neke nove interesantne zakone. Ta se želja u meni naziva "Avelj". A zatim u meni se javlja želja da iskoristim to poradi sebe ili na štetu drugoga, pretpostavimo, atomsku energiju ili nešto drugo. Ako ja iskoristim to radi sebe na zlo drgima - to je svojstvo Kaina.
- To jeste na primjer, ja proizvodim hemijske preparate, ljekove i iznenada proizvodem hemijsko oružje?
Lajtman: Da.
- Ili "mirni" atom prelazi u razarajući atom. Da?
Lajtman: Da, tako je. Dostignuća idu za račun širenja, za račun svojstva davanja, koje i jeste u nama od Stvoritelja. Neživa priroda ne može ništa da porodi, ako u njoj ne postoji iskra svjetlosti Stvoritelja - svojstvo davanja, svojstvo širenja. A zatim, iskoristim to svojstvo, poklon Višega, radi sebe, mi postajemo Kainima.
- Ja ću još jednom da pročitam: "I smislio je Kain protiv Avelja, brata svojega, i kada su bili u polju, nasrnuo je Kain na Avelja, brata svojega, i ubio ga". Prvi slučaj ubistva.
Lajtman: Da.
- Što je to - "ubio je brata"
Lajtman: "Ubio je brata" - to znači, svojstvo, koje je sve bilo u davanju, sada iskorišteno poradi sebe.
- Kainom radi sebe?
Lajtman: Da, To jeste "Ubio je Avelja" - to je aplikacija svojstva davanja, dobra, ljubavi za sebe, radi sopstvenog punjenja.
- To jeste odlazi svojstvo davanja, i ostaje samo jedno svojstvo - za sebe?
Lajtman: To se naziva "davanje poradi primanja" - iskorišćavanje duhovnog svojstva, dobrog samog po sebi, radi sopstvenog egoizma, poradi toga da bi vladao nad drugima.
- I dalje ide "prva istraga" i istražitelj - Stvoritelj. "Gospod reče Kainu: Gdje ti je brat Avelj?", a on odgovori: "Ne znam. Zar sam ja čuvar svog brata?" Tada mu Bog reče: "Što si uradio? Slušaj! Krv tvog brata viče k meni sa zemlje".
Lajtman: To jeste to, da egoističko svojstvo nazivamo "Kain", početak primanja svojstva davanja poradi sebe, i ono ga je dovelo do svojstva krvi - do neživog svojstva - "dam". "Dam"- od jevrejske riječi "domem" - "neživo".
"Plač iz zemlje" - to jeste svojstvo davanja sada se nalazi u potčinjenoj i egoističkoj želji, to se naziva "plač" odande. No to je neophodno za razvitak, naravno. Mi ne možemo rasuđivati kao dijete: "Kako Stvoritelj nije znao da će ubiti jedan drugoga?"- itd.
- To je dvolično stanje?
Lajtman: Da, ali to nisu bajke, koje se crtaju ljudima na njihovom nivou. Moramo shvatiti svojstva stvorenja, koje postoji u nama, da se govori samo o prirodi čovjeka, što je dužan da uradi sa njom.
- "Zar sam strog"? "Glas krvi brata će popiti..." - te fraze su se raširile po svijetu, postale su krilatice, i sada ih mnogi govore.
Lajtman: Ljudi nastavljaju da ih koriste, koristeće ih kako im odgovara. A nije uzalud da ih Kain izgovara, zato i mi, kao posljedica grijeha Kaina, ih isto izgovaramo.
- Recite mi, molim Vaš, Vi cijelo vrijeme izgovarate riječ na jevrejskom - jeziku "Petoknjižja", i onda dajete pravilno objašnjenje.
Lajtman: Jer je neophodno...
- A kako čovjek na ruskom jeziku?
Lajtman: Nikako.
- Nemoguće?
Lajtman: Nikako. On mora obavezno da razumije jevrejski. Do kraja srednjeg vijeka praktično svi znalci, bogoslovi, filosofi su znali jevrejski. Njutn je odlično znao jevrejski i čak je pisao i nekoliko svojih članaka na njemu. Lajbnic. Nemoguće je izučavati "Petoknjižje" (ja ne govorim o kabalističkom nivou, a čak o njenom prostom nivou), shvatiti to o čemu ono govori zapravo, bez znanja jevrejskog, bez čitanja drevnih komentara na nju. Kada je Mojsije završio pisanje "Petoknjižja", prektično odmah je počelo pisanje komentara na nivou proroka. Proroci - to su veliki ksbalisti, koji nam pojašnjavaju što je on htio reći.
- Još nije bilo nikakvih religija?
Lajtman: Ne. Nije bilo.
- Petoknjižje je potpuno nadreligiozno.
Lajtman: Naravno. Ono je bilo napisano 1500 godina prije pojave religije.
- A onda su počele razne varijante te knjige.
Lajtman: Ljudi su počeli praviti varijante u odnosu sa svojim stepenom postignuća, svaki, kako njemu odgovara.
- Sa stepena Kaina?
Lajtman: Naravno. Znaš, kako se to dešava u našem svijetu - ako ja ništa ne radim, ja nemam ništa da kažem o svojim višim spoznajama, tako u krajnjoj mjeri, mogu kritikovati druge. To je normalno zanimanje čovjeka. Materijal je već gotov, ja vidim, da oni nešto rade...
- Mogu izvaditi strofu odavde, odande...
Lajtman: Da, ja počinjem s njihovom pomoću... Što više ja spustim druge, tim kobajagi se ja više podižem. Reći, što je loše Kainu? Ne, Avelj je dostigao nešto, on ima nešto svoje, kod njega postoji neka veza sa Stvoriteljem...
- Kain hoće veću vezu sa Stvoriteljem nego Avelj?
Lajtman: Da, ali na račun drugoga. Treba shvatiti, da je to normalan put razvitka. I ti Kaini u nama i van nas ne nestaju do tog trenutka dok mi ne otkrijemo svu prirodu čovjeka i ne zaželimo da se podignemo nad njom.
- Nažalost moramo završiti emisiju. Produžićemo. Glava "U početku" - jedna od težih glava.
Lajtman: Naravno. Treba uvijek svoditi na osnovna svojstva čovjeka. I tada ćemo zapravo saznati o čemu govori Biblija. Ona se obraća samo čovjeku, ka onome što je unutar tebe, šta ti treba da uradiš, da bi postao čovjek "Adam" - podoban Stvoritelju.
- Dragi prijatelji, hajte da poželimo da budemo poput Stvoritelja. Produžićemo naše istraživanje. Budite sa nama. Doviđenja.
Нема коментара:
Постави коментар
Напомена: Само члан овог блога може да постави коментар.