TAJNE VEČNE KNJIGE - BERESHIT - 2

     

Bereshit – 2 epizoda  

- Dobar dan dragi prijatelji. Počinjemo sa sledećom epizodom naše emisije "Tajna vječne knjige". I opet je sa nama u studiju, doktor, poznati kabalist Dr. Mihail Lajtman. Idemo dalje, i reče Svemoćni: "Neka na nebeskom svodu budu izvori svjetlosti da dijele dan od noći, i da služe kao znakovi za posebna vremena, dane i godine."

Lajtman: To jeste, jedna svjetlost, odnosno, jedna želja od strane Stvoritelja, da napuni užitkom i ljubavlju. Ona se dijeli na mnogo različitih svojstava, posebnosti, atributa, pojava. Može da se gleda sa raznih aspekata. Majka voli svoje dijete, no ona može da bude stroga, blaga, može da mazi i može da grdi... sa raznih strana... To jeste, ne zavisi od majke kakva će biti, već od djeteta i njegovih svojstava, i kako će ta njegova svojstva dovesti u red. Razviti malo jedna svojstva, malo korigovati druga. A zatim, ona svojom ljubavlju, koja je nepromenljiva prema njemu, iskazuje različito. Tako i Viša svjetlost koja dolazi od Stvoritelja i ona se različito manifestuje na stvorenje. Zato umjesto jedne ogromne Svjetlosti postoje svjetila (svijetleća tijela).

- Majka se različito odnosi prema svom djetetu. 

Lajtman: Da. No mi osjećamo, na sebi, vrlo, vrlo velike promjene u odnosu našeg Stvoritelja prema nama. Sva naša istorija se bazira na odnosu Stvoritelja prema nama. Kada bi ja dostigao nivo i otkrio Njega, ja bi ga vidio kao apsolutno dobro, kao apsolutnu ljubav, osjećao bih se sasvim drugačije. Njegova skrivenost je uzrok svih naših probema.

- Čovječanstvo danas osjeća sve viśe i više stradanje.

Lajtman:  To je, specijalno tako, zato što On hoće da nas natjera da Ga otkrijemo. 

- "Napravi dva velika izvora svjetlosti, veći da upravlja danom i manji da upravlja noći, a uz to i zvijezde. Tako ih postavio, na nebeskom svodu, da obasjavaju zemlju... "Tako piše, "da obasjavaju zemlju".

Lajtman: ...na želju...

-  ...naša želja za primanjem?

Lajtman: Da. Da bi je razvio. Ali to nije jednostavno, stajati jedno naspram drugoga. Pomoću različitih aspekata, uticaja na tu želju, želja se gradi i postaje razgranata, djeluje pod raznim uglovima, raznim svojstvima: milosrđe, okrutnost, svirepost, dobrota, skrivanje, raskrivanje, itd. Iscrtava se postepeno u želji reakcije, i želja počinje da se razvija. Kako se razvija dijete? Ako ga smjestimo na neko mjesto gdje neće osjećati nikakav uticaj na sebe, ono se neće razvijati. To jest, mi mu dajemo različite alatke: crteže, muziku, igračke, slike.... Uticaj na njega kroz sva moguća sredstva, utičemo da se on razvija u svim smjerovima.

Ta sva svetila, koja svijetle različito, ima ih šest: Hesed, Gvura,Tifferet, Necah, Hod, Jesod, ili "Sefirot". "Sefira", od riječi svijetleći. Znači tih 6 svetila, koji svijetle na zemlju, na želju za primanjem, oni razvijaju tu mnogosmjernu, mnogoslojnu, složenu konstrukciju. Tada zemlja prima od njih, od tih svjetila, želja, dobija od njih različite mogućnosti i uticaje, počinje se nerado mijenjati. Iz njih proizilaze promjene i iz zemlje se počinju rađati klice, a zatim životinjski svijet i zatim...

- Znači, govori se da oni vladaju njima danju i noću... O čemu govore ta svjetila... da bi odvojila svjetlost od tame?

Lajtman: Da. Ne samo da tih 6 izvora svjetlosti utiču na želju, sa svojim osvjetljenjem, svojim uticajem, svojim posredovanjem oni takođe izazivaju u toj želji određenu reakciju. I ta želja počinje razumijevati, shvatati šta je dobro, a što loše, što se naziva svjetlošću, a šta tamom. Želju treba isprogamirati kao kompijuter, ona ništa ne razumije, treba joj dati podatke, i ta svijetla koja svijetle u tu želju, ona izazivaju sve moguće... pune pamet, ti uticaji se tako i nazivaju - reshimot. Reshimot potiče od riječi zapis. To jeste, oni izazivaju u njoj pojavu zapisa, informacija, svih mogućih informacionih tačaka. Pomoću tih informacija želja počinje da pamti isto kao dijete koje pomoću svojih prošlih informacija istražuje dalje ovaj svijet. Odnosno, ovih šest svjetila, 6 sfirot, koje osvjetljavaju želju, oni pod sobom, tu želju izgrađuju, programiraju je i želja počinje, u saglasnosti sa svjetlošću, da određuje šta je loše, a što je dobro. To je kao vaspitavanje djece.

- Je li to kao dan i noć?

Lajtman: Da. Ta želja određuje da li je to dan ili je noć u saglasnosti kako ju je isprogramirala ta svjetlost.

- Je li to standard? 

Lajtman: Da. Govorimo kao djetetu: ovo je dobro, ovo je loše, ovo treba tako, ovo treba ovako i njemu to ostaje isprogramirano.

- Bez toga osjećaja, bez tih svjetila, ne mogu reći što je dobro, a što loše...

Lajtman: Nikako, normalno, a na osnovu čega drugoga ćeš odrediti?

-  No, osvjetljenje o kojem govorimo, da li je to apsolutna ljubav?

Lajtman: To je apsolutna ljubav i apsolutno davanje koja svijetli i programira nas na taj način. Govori se o kabalisti, odraslom čovjeku, koji se postepeno popeo na četvrti nivo svog razvoja i to se naziva četvrti dan i to je stupanj. Kako smo već govorili, svaki stepen sastoji se od noći i dana. Noć i dan. Posle noći, tj nerazumijevanja što se dešava, uticaja svjetlosti itd, poslije toga dolazi razumijevanje šta je dobro, a šta je loše. I tada se završava četvrti dan. Tu se već govori o objektu unutar sebe kojeg analiziramo, koji definiše dobro i loše, kuda se kretati. Tj on nas usmjerava, kao cvijet, koji raste u susret suncu. Uzima ono što je dobro, a odbacuje ono što je loše. Tj ide u susret sa svjetlošću, u susret sa dobrom. U njemu se opredjeljuje o dobru i zlu i on svjesno produžava dalje da raste. Kada kabalista hoće da uđe u takvo stanje on mijenja svoj samostalni vegetativni put, ali ipak još uvijek vegetativni put.

- Svemogući reče: "Neka u vodama provrvi mnoštvo živih duša, i neka leteća stvorenja lete nad zemljom po nebeskom svodu. Tada je Svemogući stvorio velike morske životinje i sve žive duše što se miču, koje su provrvile u vodama po svojim vrstama, i sva krilata stvorenja po svojim vrstama. I Svemogući vide da je to dobro."

Lajtman: Odnosno, ta želja je počela poprimati sve moguće forme samostalnog života, ali one nisu samostalne, one su životinjske. No, i to je život. U čemu se razlikuje to životinjsko stanje od ljudskog? Zato što su ove po nevolji stvorene i one su saglasne prirodi, koja ih je takve razvila, i dalje ih tjera na razvoj. Kod njih nedostaje slobodna volja. Na tom nivou, kabalist zna da nema slobode volje i on zna da je potčinjen Višoj sili. On se samo sastoji od želje i na njega utiče Viša sila podijeljena na 6 sfirot, koja u potpunosti upravlja sa njim, a i sve želje koje su u njemu, one  počinju da se dijele među sobom. To se naziva "Vaskušele“. I počinju se graditi osobine, određena osjećanja od uticaja Više svjetlosti. Mi smo svjesni, ali još apsolutno nijesmo slobodni. To jeste reakcija, jasno programirana reakcija. Kako utičeš na nešto i jasno dobijaš odgovor.

- To se neke moje životinjske želje pojavljuju? 

Lajtman: Ne, govori se o postizanju Stvoritelja i odnos sa Njim. Kada čovjek shvata da u potpunosti zavisi od te Više Sile i to njegovo stanje u vezi sa Stvoriteljem, je kao domaćin (gazda) sa domaćom životinjom.  

-  Ja se već mogu kretati ka Stvoritelju ako sam životinja, je li tako?

Lajtman: Da, ali si primoran da se ovdje potčiniš samo Njegovim zakonima.   

-  Nikakve slobode volje?

Lajtman: Ne, isto kao i kod životinje.

- Ovo je vrlo interesantno i htio bih Vas pitati. Počinjem opet sve od vode. Živa stvorenja se pojavljuju u vodi, a ništa se ne tiče zemlje... 

Lajtman: Apsolutno sve počinje samo od vode. Ta riječ predstavlja želju za davanjem. Ako se čovjek kreće sa željom davati Stvoritelju i u sebi generiše tu želju za davanjem, normalno je da će se na taj način on razvijati. Samo iz vode. I sve se stvara iz vode, ali i iz zemlje. Zemljom se naziva želja, a voda, koja daje zemlji mogućnost da „oživi“, odnosno, zemlja, sama posebi ne može da da ništa, ona može samo da guta. Ali kada se voda spaja sa zemljom, onda već je moguća pojava svakojakih drugih želja za davanjem. Eto to se ovdje i dešava. 

-  „I blagoslovio je Svemogući rekavši: „Budite plodni i množite se i napunite vode u morima, i neka se stvorenja koja lete namnože na zemlji.“ 

Lajtman: Odnosno, čovjek već počinje da saznaje na ovom nivou, kada se kreće, da se u njemu pojavljuju sve moguće (različite) želje. Svaka od njih, reklo bi se, samostalno postoji i na kraju svog razvitka, iako je to još uvijek na životinjskom nivou, ona se mora razmnožavati, mora postizati, mora ići naprijed...

-  ...u pravcu Stvoritelja?

Lajtman: U pravcu Stvoritelja. Jer bilo koje svojstvo o kojem se tamo govori: zmija, ptica, nevažno ko i kako. Svi ti oblici života predstavljaju sličnost zemlje sa Stvoriteljem. Zemljom se naziva želja, odnosno želja za primanjem, koja dobija opnu u formi da daje. I onda ona poprima tada takav oblik kao ptica, ili oblik morske životinje i dr.  

- Sve je to podjeljena želja koja je usmjerena ka Stvoritelju...

Lajtman: Da, spoljna forma, forma davanja, zato se i naziva kao već određena životinja, a ne zemljom bez forme, odnosno željom bez oblika. A unutra, to je želja. Želja za primanjem, za užitkom, ali koja je već usmjerena ka davanju. Na nivou koji se naziva životinja. 

-  Prelazimo na šesti dan, tako reći sudbinski... „I rekao je Svemogući: „Neka zemlja pusti iz sebe žive duše po svojim vrstama, stoku, druge životinje što se miču i divlje životinje zemaljske po svojim vrstama. I bilo je tako.“ I Svemogući je načinio divlje životinje po njihovim vrstama, stoku po njihovim vrstama, i sve druge životinje što se miču po zemlji po njihovim vrstama. I Svemogući je vidio da je to dobro.“

Lajtman: Stvar je u tome, mi govorimo o tome da je voda izvor života. Onda kada se voda nalazi u zemlji, a to se naziva okeanom, morima, tada voda proizvodi prvo sve te morske životinje. A posle, sledeća faza je promjena želje. Ona je takva, da se želja ne proizvodi samo u vodi, uključujući u sebi vodu. Odnosno, želja za primanjem koja uključuje želju za davanjem ne samo da proizvodi stvorenja, a sama želja, sama zemlja se impregnira toliko od uticaja želje za davanjem, uz uticaj vode, da počinje iz sebe da kreira kopnena stvorenja. 

-   ...koja se opiru na zemlji, koja hodaju zemljom...

Lajtman: Potrebno je malo bolje ovdje definisati. Možda je bolje reći ipak u kabalističkim terminima, a potom ćemo ih upotrebljavati pa će ljudi, naši šlušatelji i gledatelji shvatiti. Postoje Viša svojstva: davanje, voda. Nazivaćemo ih Galgalta Einaim. I niža svojstva: želja za primanjem – zemlja, nazivaju se AHP. Znači GE i AHP. Viša svojstva mogu biti odvojena, niža svojstva mogu biti odvojena, voda i zemlja. Mogu biti svojstva vode uključena u svojstva zemlje, mogu biti svojstva zemlje uključena u svojstva vode. 

- Drugo baš i nije jasno, prvo je ipak razumljivije...

Lajtman: Kada voda pada na zemlju...

- ...jasno, kiša...

Lajtman: Dobro, voda pada na zemlju, formira mora, okeane i unutar vode nastaje život. No, život nastaje ne samo u vodi, on nastaje zato što se voda nalazi u zemlji. Odnosno Više svojstvo kada se spustilo na nivo nižeg svojstva, tada ono razvija svoje forme (oblike) i to se naziva „vodene životinje“. A zatim, zbog toga što ima vode u zemlji, sama zemlja se inpregnira svojsvima vode, odnosno želja za primanjem inpregnira svojstvima Stvoritelja – želja za davanjem i ljubavlju. I tada zemlja počinje stvarati rezultate toga. Odnosno pojavljuje se već ne vodozemci a kopnena, zemljana stvorenja...

- Oni se ne mogu odvojiti od zemlje, uvijek su povezani sa njom...

Lajtman:  Da, odnosno uključenje GE u AHP i uključivanje AHP u GE.

-  „I rekao je Svemogući: „ Hajde da načinimo čovjeka po svom obličju, sličnog nama, a neka vlada nad morskim ribama, nad stvorenjima koje lete na nebu, nad stokom, nad svom zemljom i nad svim drugim životinjama što se miču po zemlji.„

Lajtman: Odnosno, kao prvo „stvorićemo po liku i sličnosti“. Kakav lik ima Stvoritelj? Želju za davanjem! 

- O tome se govori?

Lajtman: Da. Takvim ga mi moramo kreirati. 

- Bez ikakvih vanjskih formi?

Lajtman: Ne, ne, normalno. Ovdje ne postoje nikakve forme, ovdje se govori samo o sili. Davati i primati i kako se one međusobno kombinuju, i kako jedna sila postaje slična drugoj sili. Govori se o tome kako kabalista, kada živi u svom tijelo, normalno, u našem svijetu, kako počinje to da postiže. Kada on postiže? On postiže to time da dobija te sile u sebi, on počinje da shvata i u njemu počinje da se kreira taj „čovjek“. Ta svojstva koja u sebi otkriva, prvi stepen, drugi, treći, četvrti peti... Sada se nalazi na šestom stepenu spoznaje, raskrivanja Stvoritelja, Više Sile u sebi. Kako smo i govorili. Kao i bilo koje slike koje okružuje svijet, osjećamo ih u sebi i pri tome osjećamo sebe. Razvijajući sebe, usklađujući sebe sa Stvoriteljem. Na tom nivou, on kao „čovjek“ već biva sličan Stvoritelju.

- On osjeća Stvoritelja...

Lajtman: Naravno.

- I osjeća to na nivou „čovjeka“?

Lajtman: On ga je i prije osjećao, ali sada osjeća to na nivou čovjeka. Da, to se naziva da on stvara u sebi čovjeka. 

- Odnosno, prije je, ajmo reći on osjećao Stvoritelja na nivou vodozemaca i drugih životinja...

Lajtman: Ne, započinjao je jednostavno od želje, sa jednostavne, primitivne želje, zatim kako se ona postepeno razvijala na stranu davanja i ljubavi i kako je ona postepeno postajala slična Stvoritelju, u obliku morskih životinja, zemljanih životinja, biljaka itd., sada je ona dostigla takvu želju koja se već nalazi u sličnosti sa Stvoriteljem, u vidu čovjeka. A čovjek, kako smo rekli, to je od riječi „Adam“, od riječi sličan Stvoritelju. Odnosno, ovdje prvi put nastaje sličnost između istraživača  – kabalista i Stvoritelja. 

- To je već ozbiljan stepen...

Lajtman: Mnogo ozbiljno, mnogo ozbiljan stepen stoga on sobom označava praktično poslednji stepen razvitka. Posle toga ništa ne postoji. Ima šest dana stvaranja. Ali, tih šest dana, oni se sad još uvijek, ajmo reći, tragično „ruše“...

- Htio bih se nekako zaustaviti...

Lajtman: Ne treba se zaustavljati, čovjek je stvoren. On od sebe još ništa nije uradio. On je samo sam došao do otkrića „ja i Stvoritelj“. A šta je sa tim „ja i Stvoritelj“? Gdje je u tom mom otkrivanju, to što sam sada otkrio, gdje je moj lični doprinos? Postoji li on ili ne? Iako čovjek teško radi na sebi, istražuje, mjenja sebe, ali tu otkriva da je sada došao do tog mjesta gdje on može zaista početi slobodno djelovati nalik Stvoritelju. Zato se naziva čovjekom, do tada sve njegove akcije  nisu bile slobodne. Sada on tek počinje postajati na nivou Stvoritelja, postaje nalik Njemu. Odnosno, on počinje vidjeti sve što je stvoreno, sve njegove faze razvitka od početka stvaranja do kraja. Apsolutno sve duše, sve životinje, sve svjetove itd. odnosno, on počinje da gleda na sve sa tačke gledišta Stvoritelja.

- „Tada je Svemogući stvorio čovjeka po svom obličju, stvorio ga je po Božjem obličju – stvorio je muškarca i ženu.“

Lajtman: Odnosno, u čovjeku se u isto vrijeme nalaze dva svojstva. Svojstvo primanja – žensko svojstvo i svojstvo davanja – muško. I ta dva svojstva u čovjeku se nalaze u konfrontaciji.

- „Zatim ih je Svemogući blagoslovio i rekao: „Rađajte se i množite se, napunite zemlju i vladajte njom, i budite gospodari nad morskim ribama i stvorenjima koja lete po nebu i nad svim stvorenjima što se miču po zemlji.“ Zatim Svemogući reče: „Evo, dajem vam sve biljke koje nosi sjeme po svojoj zemlji, i sve drveće sa plodovima u kojima je sjeme...

Lajtman: Ovdje je interesantan paradoks. Biljke su duhovnije od životinja. 

- Zašto?

Lajtman: Zato što biljke potiču iz zemlje. I one sišu sve svoje minerale i svojstva iz zemlje, a životinje se rađaju na zemlji. Odnosno, sa jedne strane životinja je bolje razvijena, savšenija je, složenija je prema svojoj strukturi, i bliža je čovjeku. Sa druge strane, biljke imaju nešto posebno jer se sastoje upravo od spajanja tih svojstava zemlje i vode, vazduha i strijeme ka suncu itd. biljke...Vidiš, kako su o njima govorili?

- Ovdje sada iskreno to je mnogo čudno...

Lajtman: Čovjek sliči, ne majmunu, ne kravi, ne psu, ili nečem drugom već drvetu. 

- Cijelo vrijeme se mislim zašto smo preskočili biljke, zašto su se dalje pojavile životinje...

Lajtman: Zato što su biljke, drvo, ono se nalazi korjenom u zemlji, a njegova krošnja koja je nalik korjenu, strijemi ka nebu. Odnosno, ono u sebi spaja te dvije sile. I zato je čovjek sličan drvetu. 

- Još ćemo o tome govoriti... recite, molim Vas kada govorite o biljkama, šta je to u odnosu na čovjeka? Šta je to u čovjeku?

Lajtman: U čovjeku je to prvenstveno rast, razvoj. To je, uzimaš iz zemlje, od tvojih želja koje su nam potrebne za rast...

-  ...ovdje možemo govoriti o svojim egoističnim željama?

Lajtman: ...o egoističnim da, zemlja je želja za primanjem. Uzimaš od njih sve što možeš, da bi duhovno rastao ka nebu. To predstavljaju biljke. 

-  Zbog toga si dužan da dobiješ malo vode...

Lajtman: ...naravno. Moraju biti određeni uslovi: voda, vazduh, sunce. Postoji mnogo uslova da bi se iz zrna, sjemena, pojavio pupoljak i drvo. 

- „...i bilo je veče i bilo je jutro – dan šesti. Tako su bila dovršena nebesa i zemlja i sva njihova vojska. Do sedmog dana Svemogući je dovršio svoje djelo koje je načinio. I sedmog dana je počinuo od svojih dijela koje je načinio. I Svemogući je blagoslovio sedmi dan i posvetio ga, jer je tog dana počinuo od svih svojih djela. Tako je Svemogući stvorio sve što je namjeravao da načini.“

Lajtman: Odnosno, u principu, od strane Stvoritelja, tu je sve završeno. Evo šta treba da znamo? Postoji šest dana stvaranja tokom kojih, svjetlost, želja za davanjem, želja da se voli, pozitivan uticaj Stvoritelja, je kreirao želju za primanjem. Dodavao je na tu želju za primanjem još svojstava. Izazivao u njoj određenu reakciju. Na kraju, sve što je Stvoritelj htio da preda, on je predao i na tome je završio svoj trud i odmorio je. Odnosno, sa Njegove strane u potpunosti je ispunjen cijeli program. Odnosno, što se tiče Stvoritelja, stvorenje se nalazi u apsolutnom savršenstvu. 

-  Odnosno, On govori, dalje se kreći sam, Ja sam sve uradio...

Lajtman: Čak i ne govori o tome. U principu On ne govori. Sa Njegove strane čovjek je u takvom stanju i nalazi se u potpuno ispravljenom stanju. A to što se događa kasnije to je već slobodna volje čovjeka. 

- Odnosno, istovremeno su sagrađeni svih šest nivoa. Oni postoji i tvoj zadatak je sada da se podižeš, tako govori čovjeku. Stepenice sam napravio, spustio ih, sada je tvoj zadatak hoćeš li da se podižeš ili nešto drugo...

Lajtman: Druge mogućnosti nema. Ne postoji čak ni mogućnost. Kada čovjek otkriva za sebe taj Viši put, on se tu više ne može zaustaviti. Vidi posledično – uzročni sistem razvoja sebe i da se zaustavi je ravno smrti. To znači nestanak sebe. 

- Znači podizanje ka Stvoritelju je nemoguće izbjeći?

Lajtman: Ne, nikome. Niko ne može izbjeći to podizanje. Niko od stvorenja. Imam u vidu i neživu i vegetativnu i životinsku prirodu čovjeka u našem svijetu, svi će biti obavezni da se popnu do Njegovog nivoa. I to podizanje se mora desit praktično za nekoliko godina. 

- Recite mi molim Vas, zapisi postoje u svakom čovjeku? Taj zapis...

Lajtman: Sigurno, zato što smo se svi spustili iz tog stanja, do nivoa našeg svijeta i iz našeg svijeta moramo  se obratno popeti gore. 

- Mi sada govorimo o putu koji se spustio od Stvoritelja do stvorenja i po kojem stvorenje mora da se popne gore i sve te faze će morati da prođe...

Lajtman: Da.

- Sve te faze nazad, ide obratno tim putem...

Lajtman: Da.

- „I Svemogući je stvorio čovjeka od zemaljskog praha i udahnuo mu u nozdrve dah života, i čovjek je postao živa duša“.

Lajtman: Da, stvorio ga je od dvije sile: sile primanja i sile davanja, i one se u njemu nalaze zajedno. Šta je čovjek? Čovjek je to što postoji kao konstrukcija između ove dvije sile. I želja za primanjem i želja za davanjem nam dolaze od Stvoritelja. Želja za davanjem je Njegova, a želja za primanjem je zapravo otisak, kopija želje davanja. I te dvije sile se nalaze unutar nas. Odnosno, čovjek se sastoji iz dvije sile: „pozitivna“ i „negativna“, i to mu dolazi odozgo. Odnosno, nikakva naša svojstva koja postoje u nama, od samog početka, nisu naša. Ona se u nama nalaze od Stvoritelja. Zato čovjek ne treba sebe da krivi zato što ima neke zadatke, neke pobude, sklonosti, čak najneprijatnije. To nije njegovo, to je od Stvoritelja. A nalazeći se među tim svojstvima, izmedju pozitivnih i negativnih, mi moramo izabrati šta znači pozitivno, a šta negativno, šta znači svjetlost, a šta tama. Podjeliti ih kao dan i noć i postaviti sebe među njima i razvijati se upravo pomoću te dvije sile. Koristeći ih pravilno, razvijajući se, u tome se ogleda sloboda volje, praktično sva realizacija čovjeka. 

- Znači on se ne kreće samo prema svjetlosti, on još koristi i ovaj tamni dio...

Lajtman: On je obavezan da koristi obije osobine da bi se kretao ka svjetlosti. To su kao dvije uzde na konju. Inače neće moći sa sobom da upravlja i svojim razvojem. 

-  Znači ne treba u principu reći čovjeku da je loš...

Lajtman: Ništa, ni u jednom slučaju, zato što ta svojstva nisu od njega...

-  Znači ni sam sebi ne može reći...

Lajtman: Ne. Svojstva koja nije na vrijeme dobio zbog kofrontacije ova dva svojstva unutar sebe, koja su data od Stvoritelja, dati su mu uslovi a on to nije iskoristio, tu je on kriv. 

- To je u njegovoj moći da uradi?

Lajtman: Da, to je u njegovoj moći, to je njegova slobodna volja, to je njegov izbor.

-  Hvala Vam puno dr. Lajtman. Nažalost isteklo nam je vrijeme, moramo završiti emisiju. Ja se nadam da gledaoci počinju sve više da shvataju i pravilno čitaju ovu vječnu knjigu.  Dragi gledaoci, završavamo drugu emisiju serijala Petoknjižja. Pišite nam, postavljajte pitanja, sa zadovoljstvom ćemo ih raspravljati. Želimo vam nova dostignuća, nove osjećaje... Dovidjenja.