TAJNE VEČNE KNJIGE - LEH LEHA 3

Leh Leha - Epizoda 3

-  Dobar dan dragi prijatelji, produžavamo emisiju Tajna Vječne Knjige. Postižemo naše „Ja“. Nama se uvijek činilo da su govorili da naše „ja“ predstavlja odgovor na frazu „Pokaži svoje ja“. Čovjek je postajao scenaristom, režiserom (kao ja), velikim specijalistom u nečemu, učenim... I svi smo mislili da to i predstavlja naše Ja. Zapravo, to uopšte nije tako kako se čini. Zapravo, naše „ja“ je pokušaj da se izađe iz sebe i osjetiti oko sebe svijet pun ljubavi i dobra. I slijedi da je naše „ja“, djelić apsolutne ljubavi i dobra u nama. I tako nastavljamo naše emisije o Petoknjižju ili Tori i kao i uvijek, sa nama u studiju je dr. Mihail Laitman. Dobar dan. Naš instruktor, provodnik, i naš učitelj. Recite molim Vas, sada putujemo sa Avramom. 

Lajtman: Da.

-   Prvo pitanje koje bi htio da postavim je, postoji takva fraza, koja je strana za mnoge, da čovjek za svog života (prevodim sa jevrejskog), čovjek za svog života treba da napiše knjigu Petoknjižje ili Toru, treba da je napiše. Nju je napisao Mojsije (Moše). Zašto se kaže da svaki čovjek treba da, za svog života, napiše tu knjigu? Zvuči čudno, ako prihvatimo to doslovno.

Lajtman: Doslovno prihvatati mi ne možemo ništa, jer se ne govori o nama. Tora ne govori o nama, ona govori o čovjeku. Čovjek je onaj koji je u potpunosti prošao cijeli put koji je prednaznačen za svakog od nas, da ga prođemo. Odnosno, tokom mnogih životnih obrtanja, postepeno sebe osjećajući i spoznavajući, razvijajući treba postići takvo stanje kad se on podiže sa životinjskog nivoa – našeg današnjeg stanja, kada se on zanima svojim životnim tijelom i u tom stanju živi. Ne želim ništa loše ovdje reći, ni o kome, niti negativno predstaviti naš život, to je naš život. Ona se zasniva na tome da mi svakako tokom života dolazimo do takvog stanja kada ćemo htjeti, bićemo prnuđeni, pod uticajem spoljašnjih faktora, i unutrašnjeg buđenja, početi da se podižemo. Odnosno, zanimati se ne samo našim stanjem u ovim uslovima koje nazivamo naš svijet, a već kada poželimo da se popnemo na drugi nivo, odnosno ući u osjećaj vječnog stanja i u njemu postojati. I tada, prirodno, naše postojanje u ovom svijetu, mi ćemo ga podržavati, ali na taj način, u tom vidu u kojem je neophodan da bi mogli pronići u tu oblastu, u tom obimu koji nam se otkrio, vječnom i savršenom. I tako čovjek počinje da ga odjednom osjeća i u njega da ulazi. Kako bi ušao u taj obim, početi osjećati ga, u njemu postojati, zauzimati ga, adaptirati se, poistovjećivati se sa njim, u tome se zaključuje suština našeg razvoja. Suština našeg života, cilja. O tome govori kabala, kako to uraditi. 

-  I to se naziva „napisati knjigu...

Lajtman: To se i naziva „napisati knjigu“, odnosno proći sav taj put, transformacija od tog čovjeka u ovom svijetu koji postoji zahvaljujući svakakvim svojim egoističkim malim željama – hrana, seks, familija, zavist, mržnja, bogatstvo, slava, vlast, znanje... Goditi svim tim malim pobudama, umjesto toga, podići se nad njima i raditi na probijanju u taj Viši Svijet, u to Više Stanje. O tome se govori u Tori, i Tora je napisana kao instrukcija kako se to radi. Rečeno je: „Ja sam stvorio egoizam i stvorio sam Toru da ga ispravi“. Šta znači „...da ga ispravi“? Ne ispravljati egoizam, nego se podići nad njim, tj egoizam nas cijelo vrijeme gura unazad, a Tora je data zbog toga, ako je čovjek pravilno koristi, ona počinje da ga penje, počinje da ga vodi krpz ovaj svijet u drugu dimenziju. 

-  Na čemu se piše ta knjiga? Čovjekom?

Lajtman:  Ona se piše na srcu čovjeka. Tako je i rečeno – „napiši na svom srcu“. Srcem se kod čovjeka nazivaju cjelokupne njegove želje. I zbog toga, kada čovjek zaista počinje da upravlja srcem, sa svojim željama, podići se nad njima, i početi drugačije osjećati svijet, tada on počinje da izlazi van granica svog srca i na njegovoj spoljašnjoj opni on počinje da piše.

-  Kakvo se mastilo koristi? 

Lajtman:  Krv.

-  Krv? Može li se tako reći, da se krvlju piše na srce?

Lajtman: Krv nije najviša supstanca. „Krv“... „Domen“ - je neživa. Iako se ona u nama kreće, po kapilarima i venama, ona nije živa, jer je kao voda, iako se kaže „živa voda“, ona daje život. Krv daje život, ali sama nema to svojstvo i nije živa supstanca. Isto tako je i ovdje. Zapravo, piše se sa svjetlošću, odnosno „laserkim perom“. U današnje vrijeme može se dati takav primjer. 

-  Recite, molim Vas, u tom trenutku, kada je Moše pisao ovu knjigu, ili Mojsije, govorićemo Moše...

Lajtman: To je egipatska riječ. To ime mu je dala ćerka faraona, zvali su je Batja, koja ga je našla u Nilu i dala mu ime Moše, zato što ga je izvukla. 

- Od riječi „limšoh“.

Lajtman:  Da. Znači prema djelovanju. U principu, sva imena, prirodna, koja su ranije davali ljudi, i danas su ostala u čovječanstvu. Ona sva proizilaze iz nekih djelovanja, nekih karakteristika, svojstava prirode. „Vuk“, „Medved“, Šuma“, „Zec“, nije važno – mi smo takvim imenima zvali jedan drugoga ili nekim djelovanjem, posebnim. 

- Danas smo na jutarnjoj lekciji rekli takvu frazu da „onaj koji piše proniče u lik Avrama, postaje Lot...

Lajtman: To obavezno, čovjek koji piše, na sebi piše Toru, tj prolazi kroz sva ta stanja, koja su tamo opisana, tako se on uživljalva u te likove, jer to što se govori u Tori, ne govori se o ljudima, govori se o stepenima. Kako čovjek treba sebe da razvija. I on prolazi kroz te nivoe... Mi smo prošli Adama?

-  Mi smo prošli Adama, Noa...

Lajtman:  Noa, sad smo došli do Avrama. Takođe, tamo piše o mnogim velikanima koji su bili od Adama do Noa, deset generacija kabalista. Da, i deset generacija od Noa do Avrama. To su bili jako ozbiljni nivoi koje čovjek treba da prođe, no ih mi nismo diskutovali. 

- Zapravo, moguće je diskutovati svako ime ponaosob? 

Lajtman: Naravno, to je potpuno novo duhovno svojstvo u koje čovjek ulazi, živi u njemu, i tada se naziva tim imenom, i tada on može pisati iz tog imena. A onda sledeće ime, pa sledeće ime, odnosno sledeći nivo, on se tako saživi sa svakim likom i gubi u sebi apsolutno sve. 

- Da li je obratno kretanje moguće? Mogu li sada biti, grubo rečeno, Avramom, a zatim Noa?

Lajtman: Naravno.

-  Na koji način?

Lajtman:  Od korjena duše čovjeka. Nivoe koje on prolazi, oni mogu biti, ne po redu, i po Tori, zato što on može imati neku određeno misiju u cjelokupnoj duši. Ako ja, u cjelokupnoj duši, ako uzmemo tijelo čovjeka, pluća ili srce ili neki drugi organ, znači ja imam određeni lanac mog ispravljanja i zato prolazim određena stanja, ja ih sve prolazim. Ali neka prolazim u takvom skrivenom stanju, kao da ih i ne osjećam, ona se nalaze niže čak moje svijesti.  A neka su mnogo duboka i jako dug period traju u meni, njihova spoznaja, njihov osjećaj, ispravljanje...

-  Tako u Tori, Avram zauzima visoko mjesto? 

Lajtman: Tora govori o opštem, svi sistemi Adama, koji uključuju u sebe sve duše, Adam je samo izvor, a zatim se govori o njegovom razvoju. I zato Tora govori o opštem. A čovjek, svaki, prolazi sve te etape, postoje etape koje su otvorene, a postoje i one koje su sakrivene.

- Ajmo polako da se krećemo kroz poglavlje „Leh Leha“. Mi smo je preveli kao „Idi, Idi“ ili grublje „Marš odavde“.

Lajtman:  Da. „Marš napolje“

- „Marš napolje“ reče Stvoritelj Avramu...

Lajtman: Zapravo, mi ne možemo koristiti kabalističke termine. Ne, ne... Da, malo je teško zato što „idi odavde“ (iz ove zemlje u drugu zemlju), misli se na „idi odavde“ – iz ove želje u kojoj se sada nalaziš, a nalaziš se u u ogromnoj egoističkoj želji. Ti treba da uđeš u takvu želju koja će biti vezana sa altruističkim pobudama, jer ako ostaneš u toj želji, nećeš moći sebe da realizuješ. Ti treba da se popneš iz mjesta koje se naziva Vavilon – čisti, ogromni egoizam, gdje su ljudi pokušavali da izgrade tvrđavu do neba, gdje nisu razumjeli jedan drugog, gdje je carovao Nimrod, gdje je cijeli čovjekom egoizam eksplodirao, gdje se vrlo jasno pokazao. Idi na takvo mjesto, podigni se do takvog nivoa, gdje ćeš raditi samo sa onim tvojim željama sa kojima možeš da se odnosiš prema ljudima sa ljubavlju. Znači, idi od ove želje, podigni se na sledeći nivo. To je razlika između Vavilona i zemlje Izraela, koja se pokazuje Avramu. Odnosno kada se on nalazi u stanju Vavilon, još uvijek je Avram u Vavilonu i kada on treba da se popne, koristeći ta svoja svojstva, razvijajući u sebi svojstva davanja i podiže se do nivoa zemlje Izraela. 

-  To znači „idi odavde“?

Lajtman: To znači „Idi odavde“. U tome se zaključuje.

-  I kuda je otišao? Napisano je ovako: „ I prošao je Avram zemljom tom, do mjesta Sihem, do visine Memre. A u toj zemlji su bili već Hananejci. I javio se Gospod Avramu i reče mu: “Tvom potomstvu ću dati ovu zemlju.“ I napravio je Avraam žrtvenik Gospodu koji mu se pojavio. I otuda se pomjerio na istok ka gradu Vetil. I otvorio je svoj šator. Vetil mu bijaše zapad a Gaj istok; i tamo je napravio Gospodu žrtvenik i prizivao je ime Gospoda. I putovao je dalje Avram ka jugu“....

Lajtman: Da, odnosno on prolazi svoje želje, ne govori se ovdje o geografiji. On prolazi sve svoje želje  - Bet El, Ajham, Gaj itd, Šhem... Da, Šhem je još u početku. Pri čemu su sva ta mjesta već zauzeta egoističkim narodima. 

- To su Hananejci?

Lajtman:  Da, Hananejci, to je „klipa“ – najveći egoizam čovjeka, koji se zatim pojavljuje još više. Inače, Avraam ne bi mogao ući u tu zemlju, odnosno u tu želju, ako bi se ona pojavila kao želja za davanjem i ljubavlju. On još uvijek nije spreman za to, a postepeno treba da se transformiše, da se izdigne do tog nivoa.

-  Zato ga vode?

Lajtman:  Zato ga vode, pritom i žrtvu. Šta je žrtva? Žrtvom se naziva kada se ti odvajaš od svog egoizma i ispravljaš neku svoju želju na davanje, od primanja na davanje, da sad, ja mogu još više pažnje dati davanju, još više osjetiti drugoga umjesto sebe, to se naziva žrtvom. I zato na svim tim nivoima želje koje on prolazi, Šhem, Ajag, Bet El itd, kada prolazi ta stanja, on ih svuda ispravlja u sebi, sve te želje. 

-  Žrtva je u principu nešto što boli, kao što ste rekli da se od sebe otkida...

Lajtman:  Naravno, pri čemu žrtvom se naziva, odnosno samo prinošenje žrtve se naziva „kurban“, od riječi „krv“ – približavanje Stvoritelju. Ne misli se na rezanje neke životinje, pečenje i jedenje iste, kako se fizički to predstavlja. 

-  Ili da se položi na žrtvenik.

Lajtman:  Da,  polaganje na žrtvenik je isto. Znači, peći na uglju – vrlo interesantan posao, nije to tako odvratno za nas. Ali misli se da čovjek svoju želju  otkriva kao egoističku, on u početku otrkiva u sebi egoizam...Samo osjećajući sebe egoistom, zlim, otkriva u sebi svojstvo koje može da ispravi. Tek tada on može graditi žrtvenik, odnosno, prinoseći to svojstvo koje je otkrio ka ispravljanju, kao žrtvu i ispravlja ga na davanje (misli se na svojstvo). Uvjek, želim ovdje naglasiti, uvjek sebe u početku osjeća u egoističkom stanju, zlom, životinjskom, niskom stanju. 

- Znači osjeća krivicu?

Lajtman: Da, svakako. Kao „niski čovjek“ koji želi sve za sebe i to mu se otkriva i samo poslije toga on može izgradi žrtvenik. Inače nema ničega, bez osnove on se ne može približavati Stvoritelju, ako se u njemu ne otkriju njegova negativna svojstva.

- Doživljava li čovjek bol pri tome?

Lajtman: Ne, naprotiv, on doživljava radost, kada mu se pojavljuju ta suprotna svojstva od Stvoritelja. Na osnovu čega? Uz pomoć čega? Uz pomoć kojeg sredstva se on može približiti duhovnom? Ako mu se ne otkriju negativna svojstva. Samo u otkrivanju negativnih svojstava i podizanjem nad njima, prinosi se žrtva odnosno ispravljamo sebe, i na taj način on ide naprijed. 

-  No, da bi osjetili kakav sam „ja“ mora da se desi neko otkrivanje?

Lajtman:  Da, svakako. 

- Znači ja stojim naspram nečega?

Lajtman:  Naspram Stvoritelja. 

-  Znači otkrivanje se dešava?

Lajtman: Sami Stvoritelj ga tuda i usmjerava, i govori :“Idi i počni da se ispravljaš“.

-   Znači čovjeku treba da se prvo desi otkrivanje?

Lajtman: Otkrivanje je tajno, ono ne može biti javno, zato što čovjek nema tih svojstava da bi u sebi vidio Stvoritelja. Ja u sebi mogu vidjeti Stvoritelja, svojstvo davanja, ako ono u meni postoji. A ako ono u meni ne postoji, kako ću ga vidjeti? Pa šta znači onda „Stvoritelj kaže Avramu idi“? Kao i kod svakog čovjeka, kao u svakog u nas. Pojavljuje se odjednom želja ja moram ići, ja moram ići naprijed, ja moram napraviti nešto...... Isto tako Stvoritelj govori i tebi: “Idi odavde u drugo svojstvo, na drugi nivo on je za tebe već spreman“. 

-   I u tome se može reći da je u tome otkrivanje?

Lajtman: Naravno, to je otkrivanje. To je osjećaj unutrašnje potrebe, pritiska. 

- „I bila je glad, u toj zemlji, i sašao je Avram u Egipat da živi tamo, i teška je glad bila u toj zemlji.“

Lajtman:  Da.

-  Ide dalje da ga Stvoritelj goni „Sašao je“ znači spušta ga u Egipat....

Lajtman:  To je ogroman egoizam. 

- Šta znači glad?

Lajtman: Glad – znači da ne može sebe da napuni. On ima svojstvo davanja, on se već ispravio do nekog nivoa, on već osjeća to svojstvo kao Više svojstvo. Zato se Avram smatrao vrlo poštovanim čovjekom, kako ga opisuje Tora.

-  ....sa velikim bogatstvom.

Lajtman:  Da, pod bogatstvom se podrazumjeva duhovno a ne fizičko. I sve treba transformisati u duhovni vid. Znači poslije toga kako čovjek postiže duhovno stanje u kome je on dostigao svojstvo davanja, a šta dalje da radi, tj ja sam se podigao na takav nivo nad svojim egoizmom...

-  Ćošak?

Lajtman: : Da, ćošak. Ja sam jednostavno dobar čovjek, a šta imam od toga? Dobar si ti i šta dalje?

-  Ne možeš ništa ni dati.

Lajtman:  Kako ići dalje? Ovdje se pojavljuje kod čovjeka glad. Ja želim nešto davati drugima, a šta mogu da im dam?

-  Pojavljuje se takvo pitanje?

Lajtman:  Da, onaj koji ne može da primi, šta može da daje. Tada mu se daje sledeća instrukcija: “Spusti se u Egipat“. Odnosno, treba da se spustiš u svoju egoističku želju, u onu koja ti se nikada nije otkrila. To nije ona želja iz koje si pobjegao, iz svog Vavilona, nad kojim si se izdignuo i popeo se na novi duhovni nivo. Sada, postoji Vavilonski nivo, ti si se popeo nad njim, a sada treba da se spuštiš ispod prethodnog Vavilonskog nivoa, mnogo niže. Odnosno, ti se spuštaš u želju koja se naziva „Faraon“. Faraona čovjek otkriva u sebi. To su sva apsorbujuća svojstva, svojstva takve egoističke želje za užitkom, za zasićenjem, želja za upravljanjem svime.... To je svojstvo vječnog egoizma, zato su oni i mogli u to vrijeme, Egipćani, da prave od sebe vječne – mumije. Oni su se toliko posvećivali tjelu da su ga mogli napraviti vječnim. Pogledaj šta su oni gradili, sa kakvim znanjem, sa kakvom energijom, sa kakvim poznavanjem astronomije su oni gradili te piramide. To je nemoguće napraviti ni danas. Ja mislim da je danas nemoguće napraviti piramide, sve te kanale niz kamenje pa obratno, da bi se izgradila takva stvar. Slušao sam od ljudi iz oblasti građevinarstva, koji kažu da je i danas to praktično zagonetka. Kako je to napravljeno, kako je bilo moguće upravljati tom građevinom, kako su se mogli graditi ti lavirintni, sve ono što se nalazi u unutrušnjosti piramide. 

-  Sve da bi se sahranilo tijelo i slava faraona?

Lajtman:  Da. 

-  Sjajno!

Lajtman:  Začuđujuće.

- Tako su natjerali nauku da i dan danas ne može to da napravi? Sa Lenjinom su pokušali nešto da urade slično...ssa sličnom namjerom. Odnosno, to je bio rad na tijelom?

Lajtman:  To je rad nad tijelom. Čovjek se spušta sa postignutog nivoa, nivoa Avraama, u zemlju Izrael. Odnosno popeo se na nivo davanja, a šta on može da daje? I onda se spušta u egoizam, njemu se otkriva sav taj egoizam, njega proganja glad... Šta znači glad? A šta imam ja da dajem? Nemam ništa da dam, zato moj život, moje stanje, u odnosu na druge se ne realizuje. Ja moram nešto da uradim. Odnosno, on se svjesno sam spušta u taj egoizam. 

- Čovjek mora biti spreman da se spusti, to je tako lud nivo, nevjerovatno nisko...

Lajtman: Upravo to svojstvo davanja ono izaziva u njemu spremnost da pređe taj egoizam, da se nahrani njime i zatim da ga koristi na davanje. Znači, Avram ulazi u Egipat, silazi u Egipat, on ulazi u taj veliki egoizam. To se naziva silaženje u Egipat. To je smrdljivo mjesto u zemlji. Ulazi u taj egoizam, no ne može tamo biti dugo... A zašto se supšta u Egipat? Da bi se njegovo svojstvo makhut...Sara, da bi Sara dobila novo egoističko svojstvo. Zato, upravo, Sara, a ne Avram, treba da se spoji sa Faraonom. 

-   Intesantno.

Lajtman: Kada se sve to već dešava, onda on može da ide nazad, a Faraon otkriva da Sara pripada Avramu. Šta znači otkriva? Kakva je razlika u našem svijetu tom Faraonu, kako i zašto? Stvar je u tome da ako ona pripada Avramu on ne može da je koristi. Ona će mu štetiti zato što njezina svojstva rade na davanju a Faraon  radi samo na primanju. S jedne strane osjećaj primanja izgleda privlačno, ali kada egoizam osjeća da ne može da dobije... Samo će se osloboditi od toga. Naš egoizam želi svojstvo davanja, a kada se približava tome vidi da je dobro ali zbog toga treba da se odvojim od sebe, ako nije za sebe, zašto onda uopšte davati? I on se od tog svojstva odvaja, odnosno, Faraon, šalje nazad Saru, on ne može biti sa njom ni na koji način vezan. Na taj način Avramu je dovoljno da bi se vratio u zemlju Izraela. 

- On je nešto uzeo?

Lajtman: Čovjek je uzeo iz tog kupanja u egoizmu...

- Želje?

Lajtman: Da, želja, i vraća se nazad. Kako mu to pomaže? Da se rodi novi nivo, koji se naziva Icsak (Isak).

- Inteserantno. Prekinuću vas na kratko, ipak ću pročitati ovaj komadić koji smo već objasnili, možda će te htjeti još nešto da dodate. „ I kada je došao blizu Egipta, rekao je svojoj ženi Sari:“Ja znam da si ti lijepa žena.“ I može biti kada te vide Egipćani,  reći će – ovo je tvoja žena, i ubiće me a tebe će ostaviti živom.“ 

Lajtman:  Malhutom se smatra žena i sestra, sve osim majke. Majka je Bina. Sva ta svojstva, pri čemu se ona prelivaju među sobom, jedan put je to sestra, drugi put je to žena, treći put to može biti samo djevojka....

-  Samo ne majka?

Lajtman: Samo ne majka. 

-  „Zato kada te vide Egipćani, mogu reći....“

Lajtman:  Egipćani će svakako htjeti...zato što ona predstavlja benefit davanja, odnosno šta ja dobijam pri tome? Sloboda, vječnost, savršenstvo.

-  Ko to ne bi želio?

Lajtman:  Pa ko ne bi to htio? Elan, nezavisnost. Svojstvo davanja koje nas podiže u vazduhu, nad egoizmom... Ti se nalaziš u beskonačnosti, u savršenstvu, u svemu. A Egipćani ne mogu to da postignu. Oni vide to izdaleka, ali kada trebaju da izađu zbog toga iz svog egoizma oni nisu u stanju. Šta znači kada Avram kaže Sari: “Treba da kažeš da si moja sestra?“ 

-  „Kaži da si moja sestra, da bi meni bilo dobro zbog tebe, da moja duša ostane živa zahvaljujući tebi“. 

Lajtman:  To znači da je njemu neophodna Sara da bi Sara, Egipćani i Faraon dopali se jedni drugima. Da se presjeku. Da nađu zajednički jezik. Kako on izlazi iz Egipta? Sa velikim poklonima. 

- Doći ćemo do toga.

Lajtman:  Znači sa velikim teretom egoizma. I sa tim on sada može da se pogiže gore, opet ka svom svojstvu davanja, da preobrazi taj egoizam, sve te zlatne ukrase, zlato predstavlja egoizam.

-  On uzima iz Egipta.

Lajtman: Da, i sve on to podiže do nivoa davanja, na nivo čovjeka.

- Nažalost moramo da završimo sa današnjom emisijom, nastavićemo sa kretanjem Avrama i Sare, za sada po Egiptu, a potom sa izlazkom iz Egipta. Ostanite sa nama, nadam se, odnosno siguran sam da vam je ovo interesantno i važno. Budite sa nama. Do sledećeg gledanja.