TAJNE VEČNE KNJIGE - NOE - 5

Noa – 5 epizoda

- Dobar dan dragi prijatelji. Produžavamo serijale emisije „Tajna vječne knjige“. Govorimo o Petoknjižju ili Tori, objašnjavamo kako se treba pravilno čitati.  Kao i uvijek, sa nama u studiju je dr. Mihail Lajtman. Dobar dan. Produžavamo sa čitanjem poglavlja „Noa“. Ja ću pročitati nešto kratko, mali pasus koji ćemo prokomentarisati. „Ko god prolije čovjekovu krv, i njegovu krv će proliti čovjek, jer je Bog po svom obličju načinio čovjeka.“

Lajtman: Zapravo je rečeno „onaj koji proliva krv čovjeka u čovjeku“

- Što možete reći o ovom pasusu? Šta je to prolivanje krvi čovjeka? O čemu se ovdje govori?

Lajtman: Ovdje se govori o tome da je čovjek čovjeku dužan, da kao minimum, ne smeta na njegovom duhovnom razvoju. U suprotnom, on od njega oduzima duhovni život i na taj način šteti sebi. Tora govori o kazni koju ti sam sebi namećeš zahvaljujući tome što ti nepravilno utičeš na svijet i na druge ljudi. Tako da onaj koji proliva krv čovjeka u čovjeku,to znači da ti čak do minimanog nivoa, do neživog nivoa, najniža svjetlost, to je nivo Nefesh, ako ti ne daš čovjeku da se duhovno razvija, time ti duhovno ubijaš, samim tim, ubijajući njega na sebe navlačiš obrnutu reakciju cjelokupnog sistema - duhovnu smrt.

- Ako ga sporiš ili ne podržavaš duhovni razvoj čovjeka, to štetiš i sebi?

Lajtman: I više od toga. To se najbolje vidi u našem organizmu, ako neki organ ne radi punom snagom, onako kako treba da daje, ono što treba da daje, on se smatra bolesnim. To se kompenzuje davanjem nekog lijeka, liječimo ga i ne opterećujemo ga nekim složenim i teškim akcijama. No ako taj organ počne uticati na druge organe i praviti probleme, može prekinuti rad cijelog sistema. Koliko jedan organ može smetati drugom organu ili jedan čovjek drugome?

Ako sa nivoa čovjeka na životinjski nivo, sa životinjskog na vegetativni nivo, sa vegetativnog na neživi nivo, čovjeku ne daš na tom nivou, na najnižem nivou, krv, koja je osnova za postojanje i za duhovni razvoj time umrtvljuješ sebe. To je isto kao i kad organ u tijelu prestane da radi i od toga umire cijelo tijelo. A mi se nalazimo u stalnoj i apsolutnoj vezi, stoga se zaključuje da ako ja nekom činim štetu, šteta može biti samo jedna, zadržavam tu osobu od duhovnog razvoja, jer svi mi tokom života moramo dostići vezu sa Stvoriteljem, i izaći na nivo otkrivanja Stvoritelja. Ako ja zadržavam čovjeka u tome, ja umrtvljujem sebe. To je užasno kad vidiš sta ljudi rade jedan drugome, i tim već sakate sebe u ovom životu, i možda će postojati još deset godina u ovom životu i postojaće kao životinja. Odnosno, ničega duhovnog u njemu nema.

- Razumijem, da Vam postavim jedno grubo pitanje. Ako postoji jedna porodica, naprimjer žena ne podržava muža u duhovnom razvoju?

Lajtman: Prosto je rečeno – Ako žena zabranjuje mužu, ne podržava ga, nju treba ubiti.

-  Šta znači to ubistvo?

Lajtman: Ona samim tim ubija sebe i to na taj način, ovdje se ne govori o fizičkom nivou, Tora nikad ne govori o fizičkim stvarima, šta treba uraditi sa čovjekom, već o duhovnom samo, ona time ubija sebe, tj zašto ne može ona sebe da ubije, nego je moraju ubiti, zato što u tome leži njeno ispravljanje. Odnosno treba joj pokazati da time ona sebe duhovno ubija, a sa tim ti joj daješ mogućnost da se ponovo rodi.  

- Koje je to pozitivno dejstvo koje treba napraviti?

Lajtman: Potrebno je prići opštem ispravljanju, tu kazne nema - postoji ispravljanje koje se nama čini kao kazna. Isto kao što malom djetetu govorimo „neću ti dati“, „neću ti dozvoliti“, šta treba da uradi, grdimo ga, usmjeravamo ga, to je za njega kazna, a za nas ispravljanje. Ako je plasirano to na taj način da dijete shvata, onda će to za njega biti ispravljanje. Tora nam govori o tome da li nas dijete pravilno doživljava ili ne. Mi smo kao dijeca, ako smo u egoističnom stanju, mi tada nepravilno doživljavamo, ali ako se malo podignem nad svojim egoizmom, tada pravilno doživljavam. Tora uvijek govori o granici gdje ja mogu pravilno ili nepravilno doživjeti, odnosno moj nivo gdje mogu plivati nad svojim egoizmom svaki put kada mi se pokazuju sve noviji i noviji fenomeni percepcije.

- Može se izvesti zaključak da ljubav daješ drugome da bi napravio korak u duhovno.

Lajtman: To je razvijanje zajedničkog organizma i naravno to se tretira kao ljubav. Ljubav se u našem svijetu pojavljuje kad ja istražujem želje drugog čovjeka i želim da ih ispunim. Odnosno, ja mu pomažem u njegovom razvoju, njegovom ispunjenju, njegovom napretku i u tome se pojavljuje ljubav. Upravo je i takva međusobna pomoć u duhovnom.

- U našem svijetu ja već osjećam da je meni od njega dobro, i to se naziva ljubav, ja osjećam da ja njega koristim i to se naziva ljubav.

Lajtman: To je loše za oboje. Prvo, ja koristim njega, i time ga ja zaista koristim. Drugo, ja ga koristim svojim egoističnim svojstvima, a to je štetno po mene. Treće, on me podstiče. I podstičući mene u mojim egoističnim željama, on dozvoljava da bude iskorišten, što je na njegovu štetu. Znači, nanosi se šteta i njemu i meni i našem cjelokupnom uzdizanju. Mi jedan drugome pomažemo u tome, odnosno oboje tu pravimo opštu dvojnu grešku. Niti je on sam, niti sam ja, već smo zajedno i tu nastaje katastrofa. Sasjeći takvu egoističnu ljubav koja nas oboje sakati i ne daje nam mogućnosti da se duhovno razvijamo, to je prvo što treba uraditi.

- Znači ono egoistično pitanje, koje često čujemo „Ti me voliš?“ ...

Lajtman:  „Voliš“ to znači da cijelo vrijeme moraš da misliš o meni 

- Da

Lajtman: Svoje ništa ne smiješ da imaš, treba samo da služiš meni 

-  Kad odgovoriš „da“ onda je sve super.

Lajtman: Normalno, a šta još godi egoizmu već želja?

- Ali pomalo ipak treba davati i reći „da“?

Lajtman: Na nivou običnog života, normalno, moramo razumjeti našu prirodu i odnositi se jedan prema drugome sa razumjevanjem. Život kao život treba ustrojiti da bude jednostavan i prijatan, prihvatljiv zato da bi u njemu postojali. Naše tijelo postoji u njemu i ono se ne podiže na duhovni nivou. Ono živi u granicama ovog svijeta, te granice moraju biti prihvatljive i normalne. Ali odvojeno od toga mora postojati duh. I glavno je da smiriš tu životinju i da se podigneš u duhovno. Mi se nalazimo u takvom vremenu, takvom vremenu živimo da se kod jednih javlja želja za ispravljanjem i stremljenje ka drugom svijetu, a kod drugih ne. Tako da mogu da postoje i parovi takvi gdje jedan drugog u tome ne razumiju. Ali sa tim se treba pomiriti i reći samom sebi da drugi ima svoj život, duhovni život, koji sa ovim svijetom nema nikakvog dodira. Mi smo se sreli u ovom svijetu, radi ovog života, ako neko hoće sebe da razvija dodatno i duhovnom, to je njegovo pravo - I ja nemam pravo da ga od toga odvajam. Zato onaj koji proliva krv čovjeka, to je najgore. Odnosno, ti mu ne daješ mogućnost da pristupi minimalnom duhovnom nivou.

- Važno je upravo ovako to shvatiti. To sve „prevrće“. Dalje je napisano ovako: „Svoju dugu stavljam u oblak, i ona će služiti kao znak saveza između mene i zemlje.“ Baš je lijepo napisano.

Lajtman: Ne, nije dobro!

- Nije dobro napisano?

Lajtman: Nije dobro napisano.

-   Zašto nije?

Lajtman: Apsolutno nije dobro, to je jako loš znak, duga na nebu. Ne duga na nebu koju mi vidimo, onaj spektar boja, nego duhovna duga, jer ako Ja navedem kišu (tamne oblake) na zemlju, koja će Me sakrivati od vas, jer ste vi nedostojni, nedovoljno ispravljeni, nedovoljno blizu Meni i zbog toga Ja navodim kišu, koja na taj način štiti vas od Mene, jer u suprotnom, naš kontakt bi bio štetan po vas, ne bi vam dao mogućnost da se dalje ispravljate.

Svo skrivanje Stvoritelja je da bi mi mogli slobodnije da se razvijamo. Isto kao što se majka krije od djeteta da bi se ono moglo osjećati slobodnije i da bi se ono moglo igrati samo (samostalno) da bi se samostalno kroz igru razvilo. Tako Stvoritelj navodi tu kišu, da bi sakrio Sebe i ako čovjek to skrivanje ne može pravilno da iskoristi, tada je On prinuđen da se pojavi u, ajmo reći, drugom skrivanju, koje se naziva duga.

Sedam boja, odnosno sedam osnovnih svojstava Njegovog djelovanja: Hesed, Gvura, Tifferet, Necah, Hod, Jesod, Malchut – sedam osnovnih svojstava Stvoritelja, kojima On upravlja sa nama. Još se nazivaju i sile, sedam sila koje upravljaju sa nama. Te se sile u našem svijetu daju kao sedam boja jedne svjetlosti, svjetlosti koja dolazi od Stvoritelja, On ih tu razlaže na sedam osnovnih djelovanja na nas. Duhovna svjetlost je direktna kao i svjetlost u našem fizičkom svijetu. Tako da duga, sama po sebi, u oblacima, to je nemogućnost čovjeka, to nije dobro, to je napomena od Stvotielja da postoji veza među nama, ali da je ti ne ispunjavaš.

- Vrlo interesantno, da budem iskren ja sam mislio da je baš obrnuto, jer ovdje piše „savez među nama“.

Lajtman: Nema drugog komentara. To je u svim knjigama tako: Mišna, Talmud, Zohar, Kabala. Svuda.

- Odnosno svuda treba da postoji briga?

Lajtman: Briga nije dobro svojstvo, nije dobro, ona govori o tome da vam Ja napominjem o tome da ste pali (posustali).

- Dalje kaže:  „Noa je živio još tristapedeset godina posle potopa. Tako je Noa živio ukupno devetsto pedeset godina, a zatim je umro.“

Lajtman: Nikakve veze sa našim životom to nema. To nisu godine, godina na jevrejskom se kaže „šana“. Šana od riječi „lišenot“ što znači promjena. Pod godinama se podrazumjeva promjena, kada kod čovjeka nastaje novi nivo (stepen), koji ponavlja stari, ali na novom nivou, promjena koja nastaje, potpuni preporod, to se naziva „nova godina“.

-  Možemo li to opisati kao spiralno podizanje?

Lajtman: Spiralno, ma može, ali to je nevažno. U principu, podizanje je na tri linije. Podiže se kao lift, na dvije sajle, lijeva i desna linija dolaze od Stvoritelja, a čovjek između njih, koristeći dvije linije stvara sebe od te dvije linije. Na taj način se podiže sve više i više. Tako da te 350 godina, 950, 1000 godina, ima raznih, 120 godina, 70 godina, 80 godina, postoje razni prikazi godina, to su samo nivoi preporoda, unutrašnjeg prelaza u razvoju čovjeka. Samo to. U nijednom slučaju nisu u pitanju godine.

- „Noa je počeo da obrađuje zemlju i zasadio je vinograd“.

Lajtman: Odnosno, on se već razvije do tog stanja kada je počeo sam da radi sa svojim željama. Zemlja, već smo govorili o tome, to je „racon“ – želja. „Obrađuje zemlju“ znači uzima svoje želje i „prevrće“ ih. Iz čega se sastoji rad sa željama? Od kopanja. Kopanje ne znači samo ubadanje alatke u zemlju, već i prekopavanje, želja za davanjem i želja za primanjem se okreću. Želja za davanjem postaje važnija nego želja za primanjem. I tada kada u takvu zemlju stavljaš zrno (sjeme) ono će da raste. Šta Noa sadi u tu zemlju? On pravi vinograd, vino je svjetlost mudrosti, svjetlost Orh Hochma. O vinu postoje ogromni tomovi kabalističkih tekstova, o značenju vina u našem svijetu.

- Ajde ipak da se zadžimo malo, to je interesantna tema.

Lajtman: Svjetlost Hochma, bolje mi je da pređem sa vina na svjetlost Hochma. To je svjetlost našeg uspinjanja, to je naše punjenje, to je svjetlost života. To je energija, to je postignuće, to je život sam po sebi. Stoga, vino je život. I u svim tradicijama, i u svim drevnim kulturama, jer je i u našem svijetu to piće koje se ne kvari, to je piće koje se čuva vjekovima. To je piće koje u sebi sadrži apsolutno sve sto treba čovjeku. Apsolutno sve. Takvo je vino. Neću ulaziti u dalja objašnjenja, o vinogradu, ali kabala priča o svemu, čak i ako hoćeš da praviš vino treba da gledaš ne samo sortu grožđa, nego i kakav je odnos zrna unutrašnjeg i spoljašnjeg dijela. Važno je: prečnik zrna grožđa, da je površina kože jednaka obimu mekšine zrna.

- Auuuuu, da ga treba brati noći...

Lajtman: To je posebna stvar, kako se bere, kako treba da bude na njemu određena vrst buđi, grožđe se ne pere.

- Proizvodna romantika!

Lajtman: Da to je cijeli sistem. Mi smo pravili svoje vino, specijalno prema tim drevnim kabalističkim receptima. Ono mora da raste na određenom tlu, pod određenim uglom u odnosu na sunce, na određenoj strani svijeta, svašta ima. Ali zašto sve ovo govorim? Cio proces proizvodnje, talog koji se pojavljuje u vinu, bez kojeg vino ne može da postoji, otpaci (komine) koji nastaju su neophodne da podržavaju vino. Sve to se opisuje u kabali, sve to je otelotvorenje analize svjetlosti Hohma koja dolazi do čovjeka, ogromni užitak, ogromna živuća sila koju treba da prihvatimo i obradimo, ispraviti sebe da bi mogli da primimo svjetlost na takav način da to ne bude vino od kojeg se opijaš već vino od kojeg se veseliš. Primaš svjetlost života. A ne opijaš se da se isključiš iz života. To što se desilo sa Noe, on je sirotan malo pretjerao.

- Sad ćemo doći do toga. Ja bih još htio da postavim pitanje: Ako se dala mogućnost Noi da posadi vinograd, to znači da mu se daje mogućnost za duhovnim, on je već mogao da prekopa zemlju, posadi vinograd, da primi svjetlost života?

Lajtman: Da.

- Još jedno pitanje, kada nazdravljaju kažu: „Za život“. Na jevrejskom je to „Le-Hajm“ (za život). To ne govore kad piju vodku nego baš kad piju vino?

Lajtman: Da, za život, da bih bio uvjeren u to da ga upotrebljavam da bih se podigao uz pomoć svjetlosti mudrosti na sledeći nivo, a ne da bi sebe otključio od života. To zapravo otjelotvara moj cilj, razlog zbog čega uzimam tu svjetlost života, jer vino može takođe biti, što je u našem slučaju, da nas isključuje od života. To se desilo sa Noa.

- Zapravo govore „Za život“ da bi se radovali a ne napijali.

Lajtman: Da.

-  Sa Noa se desilo sasvim druga stvar: „Jednom kad je pio vino, opio se i otkrio u svom šatoru.“

Lajtman: Odnosno, šta se desilo? On je primio svjetlost mudrosti, svjetlost Hohma je primio bez ekrana, ne za davanje nego za primanje poradi sebe.

- Čisto zadovoljtsvo.

Lajtman: Egoistično primanje. To nije neko posebno zadovoljstvo jer kad čovjek prima tako svjetlost od Više sile to se naziva opijanje odnosno odvajanje od života. Odnosno, svjetlost mudrosti i svjetlost života si primio u egoistična svojstva i tako se isključuješ od života i svjetlosti.

- Ali svjetlost je život?

Lajtman: Treba je primiti sa svojstvima davanja. Noa je uradio to što je uradio a pri tome se oslobodio svoje odjeće. I šta se desilo? Ogolitio se. Odjeća čovjeka je ono što ga čini čovjekom. To je naše svojstvo davanja, naše svojstvo da budemo nalik Stvoritelju. Kada se oblačim, ja se podižem od životinjskog nivoa na nivo čovjeka.

- Pa postanem lijep?

Lajtman: Ljepota je svojstvo davanje ljubavi bližnjem. To je ljepota.

- Kažu, lijep je čovjek onaj koji daje i voli

Lajtman: Lijepa žena je samo to. Šta se desilo sa Noa? On se rješio svoje odjeće. Time što se napio, on je izgubio čovjekov oblik. Čovjek, to je svojstvo davanje ljubavi bližnjem, jer je čovjek na jevrejskom „Adam“ od riječi „Dome“ – nalik Stvoritelju. On je prestao biti nalik Stvoritelju. Pretvorio se u životinju, sva njegova odjeća je nestala. Ali je ostao na sredini šatora, odnosno samo vanjsko odijelo je ostalo, imamo: Shoresh – korijen, Neshama – duša, Guf – tijelo, Levush – odjeća, Ejhal – zdanje (prostorija). Znači korijen, duša i tijelo - oni postoje zajedno u nama, a odjeća je na meni. Ja je oblačim, skidam, oblačim. Sa svojim tijelom to ne mogu uraditi. Zatim, zdanje – ono se isto mjenja. Šator. Ejhal je sala, prostor. Ima se u obzir cjelokupan svemir. Te dvije spoljašnje stavke, odjeća i zdanje, npr. šator, oni su vanjski. On je izgubio sve osim šatora, ali mu je ostala minimalna veza sa Stvoriteljem.

- Šator? To jeste minimalna veza?           

Lajtman: Da, samo spoljašnje. I kroz nju on se kasnije vraća ka svom duhovnom razvoju.

-  „A Ham, Hananov otac, vidio je golotinju svog oca i otišao da kaže dvojici svoje braće koja su bila napolju. Tada su Shin i Jafet uzeli ogrtač i prebacili ga preko ramena i ušli hodajući unazad. Tako su pokrili golotinju svog oca, dok su licem bili okrenuti na drugu stranu, pa tako nosu vidjeli golotinju svog oca.“

Lajtman: Prvo, svi očevi i sinovi to su samo stepeni razvoja čovjeka. Prvo je otac, naredni stepen je sin. Drugo, napravio bih za dalji rad jednu napomenu: Ham je onaj od kojeg se potomci nazivaju Hananejci, a zemlja Izraela se naziva „Erec Hananeja“ – „Zemlja na Hanane“. Potomci Hama će živjeti na zemlji Izraela dok ne dođe narod od Avrama iz Vavilona i ne zauzme njihovu zemlju. Na taj način, već situacija počinje da se komplikuje.

-  Dramatična situacija.

Lajtman: Kao na filmu, za pola sata nešto će se dogoditi itd. Tim on već stvara loš kontakt sa narodom Izraela, koji će se desiti već nakon sledećeg uzdizanja.

- „Vidio oca“

Lajtman: Otkrio, tj vidio je, tj došao u kontakt sa njim, za njega je to bilo normalno stanje, a dva druga, to su Shim i Jafet, oni su obrnuto. Oni ispravljaju to stanje i pokrivaju to stanje. I zato se kreću dalje i zato dobijaju blagoslov, a Ham dobija prokletstvo. Odnosno on će morati sebe da ispravlja dalje putem stradanja. Ova dvojica će se ispravljati putem konfornog kretanja naprijed.

-  Sve je ovo lijepa slika jer se Ham udružio sa egoizmom a ova dva nisu htjela.

Lajtman: Iskreno rečeno, gledajući sa tačke realizacije stvaranja, sve je to neophodno tj potrebno je raskrivanje naših egoističnih stanja, grešaka, pijanstva, skidanja, bludničenja. Sve što je u Tori, vidimo to posle, to su naše unutrašnje želje koje moraju da se pojave na taj način. Ako se ne pojave, nećemo znati kako da ih ispravimo. Čovjek je obavezan da prođe kroz sve svoje nečistoće. Potrebno je proći kroz sve to i podići mulj i ispraviti i dovesti do same čiste Svjetlosti.

- Pošto se brzo nadovezujete, pokušaću malo da Vas vratim, da Vam postavim pitanje. Znači li da ne postoji ni grijeh, ni greška?

Lajtman: Ništa od toga ne postoji. Nikakve kazne i nikakve nagrade. „Vazdam“ – to ne postoji.

-  Znači sve je to potrebno da čovjek prođe?

Lajtman: Na samom početku shvata negativna i najgora svojstva koja su kreirana u nama da bi ih mi postepeno, po mjeri naših mogućnosti, podigli i ispravili. Kada ih ispravljamo kažemo da pomalo griješimo. Što je moja greška? Ja otkrivam to svojstvo i tada kada ga otkrivam ono u potpunosti vlada mnome. I sada sam to ja, neki divlji, užasan manijak, duhovni kreten.

- Za druge, jako loš čovjek?

Lajtman: Da, i ja moram da preživim to stanje u sebi i onda postepeno moram to stanje da prerastem. I sledeća etapa, čim sam ispravio, u meni se opet pojavljuje neki loš čovjek, u drugom obliku i opet moram proći to stanje  i ispraviti ga. To vidimo na našim prijateljima, poznanicima, sebi, da prolazimo kroz takva unutrašnja stanja i moramo se sa tim složiti. Zbog toga je neophodna određena okolina koja će pomoći čovjeku da prođe sva ta stanja. Ali u toj drami on sebe stvara kao čovjeka. Inače će ostati životinja. On je obavezan da prođe kroz to, put svjetlosti kroz tamu.

- Veliki kabalista Ball Ha Sulaam piše da se jako raduje kad se u njemu bude negativna svojstva i da ima na čemu da radi

Lajtman: Oooooo. To kroz šta prolaze kabalisti, te negativne emocije, svojstva u sebi, raskrivanja užasnih osobina....

-  Zašto se raduje što ima posla?

Lajtman: Ispravljajući ta svojstva on pravi korak naprijed. Bez toga je nemoguće dostići Stvoritelja. Najgrublji i najlošiji u procesu podizanja imaju najjaču vezu sa Stvoriteljem. Samo na taj način.

-  Nažalost, emisiji je došao kraj. Dragi prijatelji na ovakav paradoksalan...

Lajtman: Optimističan

- Na optimističkoj noti završavamo današnju emisiju, budite sa nama, obećavamo da će emisije i dalje bii interesantne. Budite zdravi, do gledanja.