TAJNE VEČNE KNJIGE - BERESHIT - 4

         

 Bereshit - 4. epizoda

- Dobar dan,dragi prijatelji. Produžavamo sa ciklusom emisija „Tajne vječne knjige“. Kao što znate, riječ ide o „Petoknjižju“. Mi otkrivamo tajne „Petoknjižja“. Tajno postaje javno. Kao i uvijek sa nama, u našem studiju je naučnik, poznati kabalista, Dr.prof.Mihael. Dobar dan.

Lajtman: Dobar dan.

- Po ranijem, mi smo u Rajskom vrtu.

Lajtman: Nije loše.

- Da, mi smo na granici, tik da zgriješimo. Sada počinju „dramatični“ događaji. Sada su muškarac i žena - Adam i Eva.

Lajtman: I samo?

- Ne, već se pojavila i zmija, koja djeluje kroz ženu. I žena...

Lajtman: Zavela je muškarca.

- ...zavela je muškarca. I tako, oni su pojeli plod sa Drveta u centru Vrta. Da bi još malo uveli naše gledaoce u bit te istorije, još jednom ako može, evo o tom Drvetu u centru Vrta.

Lajtman: Može, ti ćeš ponoviti?

- Pokušaću. U čovjeku postoji...

Lajtman: Prosto egoizam.

- Prosto egoizam?

Lajtman: Da. Egoizam, koji radi na davanju, i naziva se“ Adam“. Od njega se odvojio drugi dio, koji se naziva „Eva“.

- To je, da sam ja obavezan da osjećam, čitajući tu knjigu?

Lajtman: Da. Pravilno izučavanje kabale dovodi do saznjanja, da se ja sastojim iz ta dva dijela. Ta dva dijela u meni poćinju da se sudaraju među sobom. I ja sam obavezan da ih pravilno sjedinim, kao dvije svoje osnovne bazične sile, pomoću kojih se mogu kretati naprijed.

- Jedna bez druge ne mogu da postoje?

Lajtman: Ne. Jer i u našem svijetu sve je izgrađeno na interakciji dviju sila: plus–minus, sjever-jug, svjetlost-tama itd. i jedna ne može da postoji bez druge. Počevši sa atomom, u svakoj materiji sve je uređeno na valentnosti, na odgovarajućoj suprotnosti.

- A kada se pojavljuje zmija?

Lajtman: Zmija se javlja u čovjeku u mjeri razvitka ta dva dijela. Iznenada počinje da osjeća u egoističkom dijelu sledeći, razvijajući, dio koji govori o tome da postoji još veći egoizam koji gura čovjeka da koristi druge za svoju korist. Ne samo korišćenje onoga što nas okružuje za minimalni opstanak, zadovoljavanjem time, život u saglasnosti sa ostalima u interakciji među njima. Riječ ide o tome, da iskoristim druge, pritiskam ih, zato što mi prija da ih obmanjujem, zato što ja od toga imam veliku ugodu itd. Tj. iskoristiti okolinu, poniziti je u odnosu na sebe, uzimati od njih.

- To u meni govori zmija?

Lajtman: Da. I to je još početak. Tako, pojavljuje se svojstvo u čovjeku, i on je obavezan osvijestiti ga, obavezan je vidjeti, kako ono radi. O tome se i govori u kušanju Ploda...

- Plodova.

Lajtman: ...Rajskog vrta. Ne, ne prosto plodovi, no tačno Plod spoznanja Dobra i Zla. Do tada čovjek nije znao, što je dobro, a što je zlo. On ne može ocijeniti svoj egoizam kao zlo, on razmišlja o njemu, kao o pozitivnom faktoru, da je to dobra sila. Što sam viši egoista, tim bolje ja u svijetu postižem: mogu biti naučnik, veliki rukovodioc, mogu biti bogat itd. A čovjek u kojemu je mali egoizam, zadovoljava se malim, i ostaje na tom nivou.

- Što to znači, kada ja jedem Plod sa tog Drveta?

Lajtman: Egoizam može biti ocijenjen kao dobro, a može – kao zlo. Ako se ja podignem nad tim egoizmom i posmatram na njega sa druge strane, da pri tome ja pritiskam druge, zarađujem na njima, koristim ih, varam - dobro je to ili loše? Ako mi ocjenjujemo sa naše opšteljudske tačke gledanja, egiozam - dobro.

- Progres.

Lajtman: Da, progres. Svi ljudi, zanimajući se rukovodećim poslovima, bankari, rukovodioci preduzeća, biznismeni, političari, - oni su došli do svojih pozicija zahvaljujući svojem velikom egoizmu. To je dobro, sa jedne strane. Sa druge strane, ja mogu uporediti sebe s Višom silom, koja je izgrađena samo na davanju i ljubavi, zahvaljujući kojoj i postoji sva priroda. Jer sve postoji samo zahvaljujući sjedinjavanju, interakciji, podršci, kao na primjer, bilo koji dio našeg organizma. I srce, i pluća, i jetra, i slezina, i mozak – svi organi „misle“ o tome, kako rade za cijelo tijelo. Ni jedan organ ne funkcioniše poradi sebe, svi rade samo u ime cijelog organizma. I ne to, da jedan radi za drugoga, recimo, srce - radi jetre, jetra - radi pluća itd. a svaki dio radi  tako, što se naziva organizmom, sistemom.

- Na harmoniji?

Lajtman: Da, na harmoniji. Pa tako, ako ja počinjem misliti o opšteljudskoj, o univerzalnoj harmoniji, o toj opštoj sili prirode (nazovite je “Stvoritelj“ ili „priroda“ - to nema značaja), tada počinjem ocjenjivati svoj egoizam kao zlo. Drvo spoznaje dobra i zla pokazuje meni, zašto sam ranije osjećao sebe dobrim sa najvećim egoizmom, a danas sa istim tim velikim egoizmom, možda, sam ja obavezan osjetiti sebe lošim.

To jest, Drvo spoznaje Dobra i Zla - u stvarnosti je to, što i predskazuje zmija. Rečeno je: „Otvorite vaše oči. Vi ćete vidjeti, što znači dobro i zlo u stvarnosti“, zato što ste do tada  vi postojali, možda u tom istom egoizmu, no niste osjećali, da je on loš. A sada vi se podižete na sledeći nivo. I zato se to stanje naziva „Drvo spoznaje Dobra i Zla.“

- Dakle što je to zmija - dobro ili zlo?

Lajtman: Zmija - to je ogromna egoistička sila, koja takođe dovodi čovjeka do sopstvenog negiranja. Pamtite li zakon „negiranje negacije“? Govori se o tome da se mi ne možemo kretati naprijed, ako, nalazeći se na nekom nivou mi ga ne negiramo. Upravo zahvaljujući tom negiranju, mi počinjemo graditi sledeći nivo. Po tome prethodni, zahvaljujući svojem negiranju, postaje kao odskočna daska ka sledećem nivou. Eto to i jeste zmija. I on nam svo vrijeme pomaže podizanju do nivoa Stvoritelja.

Kaže se, da - „Ja sam stvorio ženu, kao pomoć protiv tebe“ - tj. s jedne strane - pomoć, no s druge strane - čini se da je protiv. Eto tako sve zavisi od toga kako ćemo mi to iskoristiti. Takođe i u našem svijetu - muškarac i žena. Ovdje mi ne možemo pravilno iskoristiti jedno drugo, uvijek je sve izgrađeno na pritiscima. Mi smo govorili, da je žena spremna dati 9/10 za vezu sa muškarcem, a muškarac je spreman samo 1/10 dijela.  Tako je zacrtano u našoj prirodi. No ako su oni vezani među sobom radi opšteg cilja, nevažno je, koliko djelova daju jedno drugome. Oni ne mogu jedno bez drugoga. Oni su obavezni biti zajedno zbog toga, da bi rađali.... Rađati - znači „graditi sledeći nivo, podići se na njega“. Oni su obavezni, harmonično koristeći tih 9/10 i 1/10, graditi sledeći nivo, tzv. deset desetih. 

- A kada brak postaje čvrstim?

Lajtman: U naše vrijeme, naravno, još je rano govoriti o tome. No sada, kada ulazimo u opštu krizu, i kada počnem pravilno nju koristiti, realizovati, tada, ja sam uvjeren, da svi razrušeni brakovi, svi razvodi, raskoli, koji proizilaze u porodicama danas, (što se javlja jednim od pokazatelja krize), počeće uspostavljati među sobom pravilno sjedinjenje. Zato što će se pojaviti Viša sila, uz koju se može raditi, i koja će ih povezati. 

- Takvo osjećanje trebalo bi da bude u braku među mužem i ženom?

Lajtman: Ne samo u braku, no i među svim ljudima u svijetu. Mi se nalazimo u stanju, kada razumijemo, da smo obavezni biti povezani. A ko će nas objediniti? Ko će za to pripodići nas nad našim egoizmom? Ja ne vjerujem tebi, ti ne vjeruješ njemu itd. Ni ljudi, ni banke ne vjeruju jadni drugima. To jest, mi smo osjetili svoju razbijenost. Ona je i ranije postojala no bila je na životinjskom nivou, i zbog toga smo mi mogli ponešto raditi. A sada smo se podigli na sledeći nivo, otkrili „zmiju“ među sobom i već se ne možemo ujediniti. Ovdje nam je neophodna Viša sila.

- Osjećanja, da je zakon ljubavi, za nas sjedinjavajući, to i jeste ta sila?

Lajtman: Da. Eto to je svjesnost o dobru i zlu.

- Kako može čovjek razumjeti, da postoji zakon ljubavi?

Lajtman: On je obavezan dalje razvijati svoj egoizam, ali u ukusu tog „zabranjenog ploda“. Čovjek pobuđuje na sebe Višu svjetlost, i ta Viša svjetlost počinje da obrazuje unutrašnji egoizam, njegovo unutrašnje stanje u pravilnom obliku u odnosu na sebe. I na pozadini te bijele svjetlosti čovjek počinje, na kraju krajeva vidjeti sebe kao crnu zmiju.

- to je kao fenjer, postavljen u tami. Odjednom on počinje da svijetli svjetlošću, i pokazuje da se čovjek nalazi u tami. I piše dalje: „Tada su im se otvorile oči i shvatili su da su goli. Zato su spleli smokvino lišće i napravili sebi pokrivala za bedra.“

Lajtman: ...to jeste, oni su spoznali, da, su zapravo, oni - egoisti u odnosu na Višu silu. „Goli“, „obnaženi“ - to znači, da u njima nema suprotnog djelovanja svome egoizmu, da su oni obavezni da se „obuku“ protiv Njega - dužni su koristiti taj egoizam sa ciljem davanja, isto, kao i Viša sila prirode. Čovjek je dužan da se uključi u harmoniju cijele prirode. On je dužan da se nađe u harmoniji sa cijelim sistemom čovječanstva, u međusobnoj vezi sa svom prirodom. I ta altruistička veza mene u odnosu sa drugima (davanje, ljubav) se naziva „odjeća“ na moj egoizam, kada ga ja koristim radi veze sa drugima. Tako, su oni otkrili, da nemaju odjeće, i zato su se postidjeli. Ali stid - to je svojstvo, neophodno za razvoj. Ako ljudi ne bi imali stida, mi bi bili gori od životinja. Mi takvi i jesmo u principu, ali bez stida bi i ostali takvi.

-  Kada kažu čovjeku, da je bestidan, nema u tebi stida?

Lajtman: To se govori kada se odnosi kod nekih opšteljudskih stanovišta, moralnih i etničkih vrijednosti, koje se mijenjaju u vremenu. Čovjek može da se pobuni: „Pa šta? Šta ćeš mi uraditi? Probaj!“ U većini slučajeva ti ga ne možeš okriviti - ili se ti bojiš, ili se on nalazi na takvom nivou itd. To jeste, sve to je uslovno. Ali ako se u odnosu na svjetlost tebi lično otkriva da si apsolutni egoist, da sve radiš poradi sebe, da cijelo vrijeme koristiš druge, i to protiv opšte prirode, tada se pojavljuje u čovjeku osjećej apsolutnog stida, ne u odnosu na druge, nego u odnosu na Apsolut.

- Proizilazi, da ja osjećam, da sam nag i stidim se toga?

Lajtman: Da. Tada se pojavljuje osjećaj stida. I taj stid predstavlja silu, motiv, koji pokreće čovjeka.

- Odnosno, ja počinjem osjećati da postoji davanje, da je to jako dobro, a ja - potpuni egoista, i zbog toga se stidim?

Lajtman: Ja osjećam da sam suprotan. Eto to se sada desilo. Ali iz tog stida se zatim postepeno rađa shvatanje, kako mogu dalje djelovati. I kako? Sam ništa ne mogu uraditi, ja - apsolutni egoista! Nalazim se u takvom stanju, da ne mogu apsolutno ništa promijeniti u sebi. To se naziva „spoznajom zla“. Ako čovjek dostigne takvu spoznaju zla, unutar seba on počinje vidjeti, a Ko je to zlo u njemu kreirao, i tamo on otkriva Stvoritelja. Dalje se govori o tome, da je Stvoritelj kreirao odjeću. Tada se on obraća Stvoritelju. Kod čovjeka se pojavljuju velike pretenzije prema Njemu, on se ruga Njemu, pitajući: „Šta sam ja to?!“ - i nalazi tamo svoju „odeću“.

- I kaže: Kasnije su čuli glas Gospoda Boga, koji je išao vrtom u vrijeme kada zahladi, pa su se čovjek i njegova žena sakrili od lica Gospoda Boga među drvećem u vrtu. Gospod Bog je dozivao čovjeka riječima: “ Gdje si?“ Čovjek je na kraju odgovorio: “Čuo sam tvoj glas u vrtu, ali sam se uplašio, jer sam go pa sam se zato sakrio“. 

Lajtman: Stvoritelj pita: „Gdje si?“ Stvoritelj - to je opšta sila prirode, davanja i ljubavi. Pita čovjeka: „Gdje si? Ko smatraš da si?“ Čovjek odgovara: „Ja sam otkrio da sam nag“. 

- Odnosno, ja - egoist. „Tada on reče “Ko ti je kazao da si go? Da nisi jeo sa drveta s kog sam ti zapovijedio da ne jedeš?“ Čovjek odgovori „Žena koju si mi dao da bude uz mene, ona mi je dala plod s drveta, pa sam ga jeo.“

Lajtman: To jest, u principu, on okrivljuje Stvoritelja: Ti si mi je dao. On otkriva ceo lanac uzročno – posledičnih događaja, koji su došli sa njom, i na koji način je on postigao svoje sadašnje stanje spoznaje zla. No treba reći, da je sve to i bilo u čovjeku jednostavno on se razvio do tog nivoa, da bi sada u sebi to otkrio, na taj način, to je razvoj.

- „Tada Gospod Bog upita ženu: „Šta si to uradila“? A žena odgovori: „Zmija me je prevarila pa sam jela“. Gospod Bog zatim reče zmiji: Zato što si to učinila, neka si... prokleta

Lajtman:  Sve u lancu.

- ...prokleta među svom stokom i među svim divljim životinjama poljskim. Na stomaku ćeš se vući i prah ćeš jesti u sve dane svog života.“

Lajtman: Čovjeku se pri tom objašnjava svojstvo njegovog konačnog egoizma, koji leži u osnovi cijele kreacije svijeta. I ono ne može biti ni bolje ni lošije, to je to, na tome se bazira sva priroda. 

- Kako je to stanje u meni, kada se kaže: „Svemogući Bog prokleo je zmiju u meni“?

Lajtman: Otkriva se, da je to svojstvo apsolutno suprotno Stvoritelju.

- A što je to prokletstvo?

Lajtman: Prokletstvo, to je kada to poslednje konačno svojstvo nikako ne može dostići Stvoritelja. Nije u mogućnosti čovjeka, zapravo, vladati svojim egoizmom, uraditi sa njim nešto dobro, podići se više kakvoj suštinskoj vrijednosti.

- Zato On i govori Zmiji, ti ćeš puzati po zemlj i nikada se od nje nećeš podići.

Lajtman: Nikada. I sve, i sve što je povezano s tobom sada, ostali tvoji djelovi: i Eva i Adam, svejedno biće s tobom povezani. I zemlja prokleta, i sva stvorenja prokleta. To jeste proklestvo - to je potpuna suprotnost Stvoritelju.

- Čovjek je po prirodi egoističan. Što proizilazi?

Lajtman:  Otkrio se u meni puni egoizam: sa svim spektrima unutar njega, sa svim mojim željama, od malih do velikih, i ja sam apsolutno suprotan Stvoritelju. Meni se to otkrilo, s toga, može se reći, i stvara se stvorenje. Zato se i naziva glava „U početku“ - to je Početak stvaranja.

- Zašto ja ne očajavam? Ja sam proklet. Zmija je u meni - egoizam u čovjeku - kako se nikada ne bi podigao do Stvoritelja. Nikada ne preuzima svojstva Stvoritelja.

Lajtman: Ti pitaš o sebi?

- Ja pitam o čovjeku, uopšteno...

Lajtman: Zato što čovjek to ne razumije, ne osjeća. Ako bi on dostigao takvo očajanje, on ne bi mogao izdržati.

- A treba li dostići to očajanje ili ne?

Lajtman: Da. Jer samo iz konačnog stanja i postoji put gore. I tako na svakom nivou: samo pri postizanju apsolutnog razočarenja, krajnjeg beznadežnog stanja otkriva se tebi izlaz u sledeće stanje, u sledeću dimenziju.

- To jeste, čovjek je dužan doći do ćorsokaka.

Lajtman: Da. No on je dužan ne bojati se tog ćorsokaka i gurati sebe ka njemu. Suprotno bilo kom logičnom egoističkom smislu, suprotno našem velikom razumu i svim našim mislima, iskustvima itd, suprotno tome, što mi mislimo o sebi, što ja značim i što ja razumijem, obavezan sam gurati sebe ka ćorsokaku.

- Mi smo govorili, da čitanje knjige „Petoknjžje“ - to su već nivoi, po kojima se mi podižemo. Tamo se govori: 125 nivoa, koji nas dijele od Stvoritelja. To jeste, dobija se, da na kraju svakoga nivoa mi smo obavezni doći do očajanja?

Lajtman: Da. I samo tada mi izlazimo na sledeći nivo. I ta razočarenja stalno progone čovjeka, koji se podiže po nivoima, i on je dužan biti ranije spreman za njih. 

-  Kada ja prilazim očajanju, kakva treba da bude moja akcija?

Lajtman: Ti svaki put otkrivaš konačni egoizam, samo sve dublje i dublje. Ti to ideš na lijevo, k njemu, ulaziš u veće očajanje, u veću tamu, a od tuda ideš desno i postižeš neko poztizanje Stvoritelja: Drvo poznaje zla, i iza zla - spoznaja dobra, postižeš još više zlo - i postižeš još više dobro itd. I tako se ti širiš do beskonačnosti.

- Kada se čovjek nalazi u ćorsokaku, što se sa njime dešava? Očajanje - to je molba, molitva?

Lajtman: On se uvjerava što nije u stanju ništa uraditi sam, s jedne strane, no u takvom stanju ne može ostati, i niko mu ne može pomoći. I tu on vidi, da pomoći ima. Ona dolazi njemu od strane svjetlosti, zato što je svjetlost i stvorila taj egoizam, samo treba dostići sam kraj egoizma, i tamo ti vidiš svjetlost sa obratne strane, koja specijalno podržava egoizam, zato da bi on postojao i da bi ti dostigao njegovo dno.

- Nada - to jeste otkrivanje sledećeg nivoa?

Lajtman: Da. 

- I dalje kako? Javlja se osjećanje sreće, i ponovo...

Lajtman: Dobro, i ponovo postepeno poslije sreće, kao obično...

- Da, iz toga se sastoji cio naš život. Napisano je dalje: „Staviću neprijateljstvo između tebe i žene i između tvog sjemena i njenog sjemena...“

Lajtman: To jeste, ne možete vi među sobom harmonično uzajamno djelovati, da bi produžili normalno se razvijati.

- Svojstvo davanja i svojstvo primanja?

Lajtman: Da. U traženjima, u ogromnim stradanjima, u analizi svojih stanja i svojstava, i njihovom pravilnom sintezom među sobom ti možeš postepeno početi razumijevati, ko si ti i kako dostići sledeći nivo. Pri čemu će to biti suprotno tvom egoističnom razvoju, suprotno tvojem unutrašnjem egoističkom programu, koja će te gurati na primanje, zato što Adam (čovjek) time kako bi došao pod vlast Eve i pod vlast zmije. I ovdje se dobija, da muškarac već prestaje biti muškarcem, davajućim. On potpada pod vlast lijevih svojstava.

- Žena i zmija?

Lajtman: Da. I samo one guraju njega naprijed. I upravo zato se on i kreće naprijed. I konačno, vuče ih za sobom i ispravlja. To jeste, sve ispravljanje je povjereno muškarcu. A sav, takoreći podstcajni rad - na ženi, na zmiji itd.

- A zašto se govori ovdje, da im potomstvo prokleto?

Lajtman: Sve, što od njih prizilazi, ukoliko porađa taj egoizam, biće, prirodno, egoistčko. I samo u konačnom postepenom egoističnom razvitku oni dolaze do osvešćivanja zla i postižu ispravljanje i postizanje harmonije sasvim stvorenjima. I zato je rečeno: „Prekleta je zbog tebe sva zemlja“, to jeste, i neživa, i vegetativna, i životinjska priroda prokleta zbog čovjeka. Svi oni, ukoliko su niži, od čovjeka, zavise od njega. To, i svojstva unutar čovjeka: niži, vegetativni, životinjski i ljudski nivo egoizma, i to, to mi osjećamo okolo nas.

- I dalje je napisana fraza, koja, ako je čitaš čovječjim očima, buduće je prokletstvo. „Ženi reče: Veoma ću umnožiti tvoje muke u trudnoći i u bolovima ćeš djecu rađati. Žudjećeš za svojim mužem, a on će nad tobom gospodariti.“

Lajtman: Da. Ovdje se govori o jasnoj realizaciji egoizma u njegovom normalnom vidu, to jest rođenje sledećeg nivoa zapravo javlja se strašnoj agoniji.

Sledeće duhovno postignuće proizilazi  od  teške muke i pretrage vrlo teškim načinom, kada se ono javljaju egoističkim, pod uticajem negativnih sila prirode, koja u toku cijele istorije gura nas ka razvitku - to jest u mukama ćemo se podizati, razvijati se - cijelo čovječanstvo. I djeca će se rađati... - to jest sledeći nivo će se stalno rađati u mukama, u borbi, u sve mogućim revolucijama, u ratovima.

I muški dio, koji je obavezan povesti sebe i cijelo čovječanstvo naprijed, i obavezan je biti blizu Stvoritelju, i dužan je postići vezu s Stvoriteljem, a umjesto toga on će apsorbovati egoizam od ženskog dijela, zato da bi upravljao nad njom. To jest, muški dio - ako je on dajući, to radi u harmoniji sa prirodom, a ako je povezano sa egoizmom, do djeluje obrnuto -zlo prirode. 

Naprimjer, naivno dijete dovoljno je sebi, njemu je zanimljivo, njegove akcije su primitivne. Zato se mi na dijete ne ljutimo. A ako to radi odrasli čovjek? On brine za tebe, navodno, radi tebe, a zapravo za to da bi nešto dobio od tebe. On koristi svojstvo davanja, kako bi mamio tebe, da bi primio što više od tebe. Eto, muški dio - svojstvo davanja koristi sebe, da bi spolja pokazao: ja - poradi tebe, i mi - zajedno, zato da bi egoistički zahvatio još više. To jest, taj muški dio postaje još gori, nego što je bio ranije, zato što unutar njega sjedi –egoizam. 

- To potsjeća na političara, koji govori: „Ja sve radim za dobro zemlje, za dobro naroda... - i tako svo vrijeme...

Lajtman: Da. No i sva naša obećanja među ljudima takva su. Mi se uvijek odnosimo prema ljudima s predomišljajem, samo za to da bi od njega izvukli neku korist. To se i naziva „davanje poradi primanja“, jednostavno primanje, a ja što to dajem, zato da bih još više primio. Ovdje i javlja spajanje Adama sa Evom, i Adam postaje, takvim načinom, egoista u akciji.

- Više na strani žene i zmije?

Lajtman: Da. To sleduje iz te fraze, a koju si ti pročitao. 

- ... “Veoma ću umnožiti tvoje muke u trudnoći i u bolovima ćeš djecu rađati. Žudećeš za svojim mužem, a on će nad tobom gospodariti“.

Lajtman: A „on će nad tobom gospodariti“ - to jest, on će iskoristiti taj egoizam u najgorem vidu.

- A Adamu reče: „Zato što si poslušao glas svoje žene i jeo s drveta za koje sam ti zapovijedio..."

Lajtman: To jest, ujediniti se u egoizmu, iako ga u tebi nije bilo.

- ...S njega ne smiješ da jedeš, zemlja nek je prokleta zbog tebe. S mukom ćeš jesti njen rod sve dane svog života. Trnje i korov će ti rasti, i ti ćeš jesti poljsko bilje. U znoju svog lica ješćeš hleb dok se ne vratiš u zemlju, od koje si i uzet. Jer si prah i u prah češ se vratiti“.

Lajtman: Tu ima mnogo svemogućih unutrašnjih egoističkih opredeljenja: zemlja i prah. Prah to je konačni egoizam, koji se ne može ispraviti - iz praha ništa ne raste. U njemu nema nikakvih minerala, nikakvih životnih sokova. Sada se taj egoizam otkriva, i čovjek je obavezan u potpunosti ispitati sav svoj unutrašnji egoizam. On je obavezan da razdvoji njega tako, koje on može ispraviti i one koje on ne može ispraviti. I sada se njemu sve počinje otkrivati.

- „Vratiti ćeš se u prah“ - što to znači?

Lajtman: U početku je čovjek iz egoizma. No „stvorio je njega i smjestio ga u Rajski vrt“ - to jeste, stvorio ga je egoistički, a zatim ga je podigao do nivoa davanja i altruizma. Sada na tom nivou davanja i altruizma postepeno mu je prisjedinio egoizam: Evu, zmiju, jabuku i sve drugo. I čovjek je otkrio taj ogromni egoizam na nivou Rajskog vrta i pao iz njega na najniži nivo - na nivo, odgovarajući tom egoizmu. To se naziva izgnanstvom iz Rajskog vrta u naš svijet. I mi postojimo unutar tog ogromnog egoizma.

- Naš svijet možemo predstaviti kao prah?

Lajtman: Ako ga mi tako definišemo. Ima ljudi koji sa žaljenjem definišu njega kao puni užitak, svetlost, mogućnosti. No ja mislim, danas već svi postepeno počinju osjećati da nije tako... U naše vrijeme mi počinjemo konačno dolaziti do tih stepenica malo po malo! Mi se nalazimo na početku našeg opšteljudskog duhovnog razvitka,

- Znači, to - početak osjećanja, da je naš svijet u potpunosti egoističan?

Lajtman: Tako se i naziva taj dio. 

-  Dobro, a o prahu - to se pravilno govori, da iz njega ništa ne može porasti - iz našeg svijeta? A sva naša interesovanja...

Lajtman: Jedino ako se mi podignemo na sledeći nivo. Na nivou našega svijeta vlada samo naš fini egoizam.

- Ali na ovoj optimističkoj noti...

Lajtman: Da bi se podigli iznad toga praha!

- Zajedno završavamo ovo predavanje. Dragi prijatelji, mi smo govorili o našem svijetu, o prahu, a takođe o tome, što svi ovakvi se možemo  podići nad njim. O tome će mo govoriti i dalje. Ostanite sa nama. Do sledećeg predavanja. Doviđenja.