TAJNE VEČNE KNJIGE - LEH LEHA 2

Leh Leha - Epizoda 2

- Dobar dan, dragi prijatelji. Nastavljamo sa emisijama „Tajna Vječne Knjige“. Kao i uvijek, kod nas u gostima, onaj koji nas vodi, dr Mihail Lajtman. Dobar dan!

Lajtman: Ne, ne vodi, nas vodi Semjon Vinakur. 

-  Ne bih baš rekao tako 

Lajtman:  Voditelj si ti 

-  Ali sa Vama plivamo po rijeci, Vi upravljate čamcem. 

Lajtman: „Idi odavde“ – tako se kaže – „Leh Leha“.

-  „Idi odavde“. Tako vi govorite i meni i tako je Stvoritelj rekao Avramu. Odjednom mu je rekao sledeću frazu: „ I rekao je Bog Avramu, odlazi iz zemlje tvoje, od rodbine tvoje, iz kuće oca tvog u zemlju koju ti ja kažem.“ Šta se ovdje dešava?

Lajtman: Vrlo je jednostavno. „Zemlja“ to je erec, od riječi racon – želja, odnosno idi od svoje želje u kojoj se nalaziš sada, u drugu, novu želju koja se naziva „Jašar el“ – Isra El odnosno „direktno Stvoritelju“. „Isra“ je direktno, a „El“ – Stvoritelj. Znači, direktno Stvoritelju. Ili „odlazi iz želje u kojoj se nalaziš – Vavilonska Želja – vrtlog čovječanstva iz kojeg se ona rađa, tamo nema ništa, ni naroda, ničega. Odlazi od tamo, ti treba da porasteš i rasteš upravo u smjeru ka Meni. To je želja kod čovjeka koju treba da otkrijemo, kao Avraam („Av“ – Otac, a „Am“ – narod), odnosno osnova svih naših želja. Narodom se naziva u čovjeku njegova cjelokupna želja. Da bi ta želja u tebi bila usmjerena direktno ka Stvoritelju (Jašar k-El). Zato „Avraam“ – to je prvobitna osnova i predstvalja predvodnika naroda, odnosno takvog kretanja unutar čovjeka koje se naziva „Isra El“ (Izrael), „direktno ka Stvoritelju“. 

-  Znači, pojavljuje se neki novi narod u meni? 

Lajtman: U čovjeku se pojavljuje ne samo novi narod, u čovjeku se pojavljuje nova ideologija, mašta, novi pokret, pravac, a sve ostalo što je u njemu se podčinjava tom kretanju. 

-  I kao da se rukovoditeljem tog kretanja javlja ta želja?

Lajtman: Avraam je rukovoditelj tog kretanja. On treba za sobom da povuče i druge želje, sve one koje može iz ove svoje današnje egoističke želje, da podigne i ponese sa sobom. 

-  U prethodnim poglavljima nije bilo takvog upustva, nalazio se na toj zmiji...

Lajtman: On se već izvukao iz tog stanja i treba da se izdvoji. On ne može da popravi sve svoje egoističke želje, ostajuću u njima, što se naziva na mjestu, u Vavilonu, koji predstavlja sobom cijeli čovjekom egoizam. On mora da izabere iz njega samo taj dio koji zaista može da usmjeri „direktno prema Stvoritelju“ i odvojiti taj dio od opšteg dijela i upravo sa njim formirati sebe, a ostali dio, kao da ne postoji. Zato „izlazi“ iz tog svog egoizma i počni da se formiraš u svojoj novoj želji, kao Stvoritelj, u kretanju prema davanju i ljubavi. 

-  Odnosno, grupa želja kojima je loše u tom egoizmu počinju da se kreću ka erec Izrael, ka zemlji Stvoritelja...

Lajtman:  Da. Na taj način On bira svoje učenike, rečeno je o tome upravo u „Velikom Komentaru“...

-  A recite, molim Vas, šta znači, „od rodbine tvoje, iz kuće oca tvoga“?

Lajtman: Od svih tih želja sa kojima si bio natovaren, koje si koristio, u kojima si se rodio, u kojima si se razvijao, sad treba od njih da se odvojiš. Ti ne ideš samo naprijed, već kretanje unaprijed predstavlja odvajanje od prošlosti. 

-  „Ostavljaš oca svoga“? Šta to znači?

Lajtman: Da, to je iskonski egoizam iz kojeg se mi razvijamo. Naš rođeni otac... 

-  Zar nije bolno to?

Lajtman: Naravno da boli, odvojiti se od rodbine svoje, kuda ja idem... Šta me čeka naprijed? Ništa nije poznato čovjeku, ja idem u nepoznato, a drugog izbora nemam. Moram se odvajati. 

-  Znači, ja postavljam prvobitnu osnovu i odvajam se? 

Lajtman: Da.

-  Zašto ja slušam Stvoritelja?

Lajtman:  Zato što sam se već ubijedio u tome da mi ne treba da privlačim Njegove Sile, odozgo dolje, već da hoću da se podignem ka Njemu. Govorili smo o tome prošli put. 

- To je već drugi stadijum?

Lajtman: Da, to je stadijum podizanja. Ne privlačenje duhovnog  u naš svijet kako bi u našem svijetu nam bilo bolje i lakše, a preći iz našeg svijeta i sam se popeti u Viši svijet, i tamo biti. Taj stadijum predstavlja novi stepen i naziva se Avraam. 

-  „Od tebe ću napraviti veliki narod i blagosloviću tebe i veličaću ime tvoje i bićeš blagosloven. A Ja ću blagosloviti one koji blagoslove tebe, a one koji te ne blagoslove ću da prokunem i blagosloviće se tobom sva plemena zemlje.“ 

Lajtman:  Odnosno, odvojivši se od svog iskonskog egoizma, izađi iz njega, počećeš da se razvijaš slično Meni, kao Ja. Poprimićeš ta ista svojstva, tu silu, ta ista znanja, postignuća, veličine, mogućnost upravljanja i tada ćeš upravljati onim silama i svojstvima koje ne mogu sada ići zajedno sa tobom, koje se nazivaju „narodi zemlje“. I na kraju ćeš moći isto da ih podigneš na visoki duhovni nivo. 

-  I to se naziva „upravljati sa njima“?

Lajtman: Da, „blagosloviće se oni tobom“, odnosno tim svojstvom koje ćeš primiti od Mene i podiće se takođe na taj duhovni nivo. 

-  Obično, sa našim zemaljskim shvatanjem, odvajanje od tog naroda, predstavlja gordost... “da se upravlja“ mnome...

Lajtman: „Da se upravlja“ znači, zapravo to nije lako, bolje je ne rukovoditi. 

-   bolji je ne rukovoditi, ne biti tako izdvojen, bolje tiho sjediti...

Lajtman: Ovdje proizilazi da taj dio, u istorijskom kontekstu... Da taj dio drevnog Vavilona koji je mogao da primi tu ideologiju, metodiku duhovnog uzdizanja, on je kreirato takav narod, to nije narod to je jednostavno kabalistička grupa, koja se odvojila od carstva Nimroda, od te civilizacije koja je postojala u to vrijeme , i počela samostalno da se razvija. Upravo tim samostalnim razvitkom postigla se pojava posebnog, izdvojenog naroda. 

-  Kakav je to narod?

Lajtman: Taj se narod naziva „Izrael“ i još od tog vremena, po svom cilju, iako taj cilj već odavno ne razumije i ne zna, sve je iz njega otišlo, i ostalo je samo kod kabalista, kod tog naroda tajna postojanja. Naša generacija je prva generacija kada se ti kabalisti otkrivaju i objašnjavaju svu suštinu i šta se zapravo sa nama dešava, sa svima. 

-  Sada, kada govorite o narodu „Izraela“, mislite na Jevreje?

Lajtman:  Ja govorim o narodu Izraela, koji je nastao iz tog drevnog Vavilona, ja govorim o Jevrejima u zemaljskom smislu i narod Izraela u našem vremenu, kada ljudi počinju da se podižu opet ka toj istoj ideologiji, opet ka tom istom duhovnom postizanju – govorim o onima koji se podižu. To mogu biti talijani, francuzi, australijanci...nije važno ko, odakle, kakvog porijekla, religije, crni ili bijeli, žuti, crveni, nema nikakvog značaja... On se naziva „Izrael“ kao i tada kad se „Izraelom“ nazivao svaki Vavilonac kod kojeg se pojavila želja za Stvoriteljem. „Jašar k-el“ – „Direktno ka Stvoritelju“, zato se i naziva „Isra El“. Tako i danas, bilo koji čovjek, kod kojeg se pojavljuje ta želja, iz današnjeg, globalnog, stvarnog Vavilona, koji se opet pojavio ovdje, takođe svaki čovjek koji je usmjeren tom istom cilju, naziva se „Isra El“. Nema nikakve veze sa zemaljskom nacionalnošću. 

-  Znači, govorimo o tome, da je cilj zapravo to podizanje, na nivou čovječanstva, i da će cijelo čovječastvo postati „Isra El“?

Lajtman: Da, no opet u duhovnom smislu. 

-  U duhovnom smisli, razumijem. 

Lajtman: Isto kako je trebalo da bude tada u Vavilonu, ali nije uspjelo, nije bilo u stanju. A sada, je u stanju. Jer je došlo do mješanja, razbijanje Izraela sa ostalim svijetom, i na kraju, danas je čovječanstvo spremno na to. 

-  Odnosno, u svakom čovjeku to postoji, ta iskra?

Lajtman:  Da, u drevnom Vavilonu to se nije moglo. 

-  Znači, to se dogodilo da bi se sve smješalo?

Lajtman: Da.

-  „I otišao je Avram, kako mu je zapovjedio Bog. Otišao je sa njim i Lot“. 

Lajtman: „Lot“ to je obratno stanje Avrama. Odnosno, Avram ne vuče sam sebe, jer je to već odvojena, tako reći, pročišćenja supstanca, koja je usmjerena ka duhovnom i tu nema šta da se radi. A da bi došli do druge želje, treba na putu ispravljati sebe, potrebno je sa sobom uzeti dodatnu težinu, egoističku, koju može ispravljati. Zato Avram sa sobom vodi svoje učenike. Tj čovjek sa sobom vodi različite želje koje može privući ka sebi, ispraviti ih, sa kojima može raditi...Čak i one koje mu služe kao, u nekom smislu, teret, koje mu štete. Ali iz toga, da mu one štete, počinje da shvata šta mu to nedostaje. Zato što prepreke, one pokazuju čovjeku, gdje je on slab, šta treba negdje da dodam da bi se kretao naprijed. Ne postoji nešto kao prepreka. 

-  U našem svijetu, čovjek pokušava da se oslobodi toga, a Avram vodi sa sobom...

Lajtman: Ni u kom slučaju, u duhovnom radu mi moramo shvatiti da je Stvoritelj stvorio samo dobro, i prepreke prestavljaju indikaciju tih mjesta koje trebamo danas, sad, da ispravimo i da se zahvaljujući tome, podižemo. Zato se preprekom naziva „pomoć protiv sebe“. Mi vidimo da postoji, mi čak kreiramo svakojake partije, suprotne sile, i ako se one pravilno nalaze međusobno, u hramoniji, onda pomažu jedna drugoj i zahvaljujući tome, društvo se razvija. A ako dođe diktator, društvo već se stabilizuje, ne razvija se i počinje da pada. Tako i ovdje se dešava, on uzima sa sobom svemoguće sile koje će biti protiv njega i pokazivaće mu gdje treba još da raste. Zato što se razvijamo na račun toga što popravljamo egoističke, štetne sile i od njih stvaramo korisne sile. Pretvaramo ih iz mržnje u ljubav. Inače, ne bi imali iz čega da stvaramo dobro, osim iz ispravljanja zla. 

-  Odnosno, čovjek treba da se raduje toj pojavi, otkrivanju u njemu tih negativnih svojstava?

Lajtman: Naravno, Isto tako i pozitivnih i tako je i rečeno: „Čovjek treba da blagoslovi zlo ništa manje nego dobro“. 

-  Kako čovjek da izvrši tu revoluciju u sebi?

Lajtman: Za to mu treba da u rukama drži  pravu instrukciju i tada se neće bojati. I tada će ispravno shvatati da otkrivanje zla zapravo treba da ga raduje jer je to priznak sledećeg nivo na koji se penje. 

-  „I otišao je Avram, kako mu je rekao Bog, otišao je sa njim i Lot, a Avram je imao 75 godina prilikom izlaska iz Harana“.

Lajtman: Sa 37 godina, čini mi se, kako je napisano u Velikom Komentaru, on je razbio statue,  i vidiš do 75 godina on je tumarao po Vavilonu...

- ... 48 godina, dok je gledao gradnju Vavilonske kule, i protivio se granji...

Lajtman: Da, i nakon toga što je počela da se ruši...

-  Tj on je čekao to upustvo, unutrašnju zapovjed da ide?

Lajtman: Ne, on jednostavno nije dorastao do toga da ide. On se trudio na račun tih sila koje mu je još uvijek egoizam davao, on je bio obavezan biti još u svom egoizmu. Nije se još mogao odvojiti od njega. Sa 75 godina dostiže stanje kada može da se odvoji od svog egoizma. 

-  „I uzeo je Avram Saraj, suprugu svoju i Lota, unuke svoje i sve što su imali i duše koje su dobili u Haranu izašli su da bi išli u zemlju Knana“. Počelo je kretanje. 

Lajtman:  Da, sada „Lot“ to je od riječi „klala“ (prokletstvo). 

-  Uzeo je sa sobom prokletstvo.

Lajtman:  Da, to je on uzeo. Uzeo je svoje rođake, koji mu pomažu. Zatim, sa tim Lotom će biti vezane mnoge perepetije na putu Avrama. No zahvaljujući tome povećava se svojstvo čovjeka...Kada čovjek, ovdje nam se jasno pokazuje, da on shvata šta mu je potrebno za njegov razvitak, on uzima sa sobom svoja negativna svojstva, koje planira da ispravi, on zajedno sa njima ide, on se brine o njima... Taj Lot, on je mlađi, on je mali, a Avram ga hrani, brine o njemu, a taj bezobraznik mu cijelo vrijeme dodaje... Zbog toga se Avram podiže, raste. Tako da treba razumjeti tu dialektiku, mehaniku koja se u nama dešava, mehanika koja nije laka, ona nam zatvara oči, jer hoćemo brže, bolje, a pravilno, zdravo gledati na sile prirode ovdje je neophodno. Tada čovjek shvata da u njemu postoje dvije sile, negativna i pozitivna. I to u njemu sjede i on mora unutar sebe da ih sudara i razumno da upravlja sa obije. 

-  Vi sada govorite da ne postoje tuga, stradanje, radosti... ti kao uzimaš izdajicu i raduješ se što ideš sa njime?

Lajtman:  Ako ja postavim za cilj da dostignem sjedinje sa Stvoriteljem, sa Višom silom, to su za mene negativne i pozitivne sile jednake, one su jednake. Ja sam obavezan da ih obije koristim i samo zahvaljujući njihovom spajanju u sebi, pravilnom spajanju u sebi, ja mogu na toj sintezi da se podignem do Stvoritelja, koji je Izvor tim dvijema silama. Odnosno, treba da se podižem po trapezu, kao po piramidi, i tada ću stići do Njega. 

-  A postoji li tuga, stradanje...?

Lajtman: Ništa. Ako si ti povezan samo sa ciljem, tada za tebe različite pojave, pozitivne ili negativne, one su jednake po vrijednosti. I ti se podižeš nad svojim osjećajem, prijatno ili neprijatno, i izlaziš iz analize je li slatko ili gorko, i podižeš se samo u u zaključku je li pravilno ili loše. Ja sam vezan sa Njim – znači da je to pravda, istina ili nisam povezan sa Njim – to je laž. Samo to tebe opredjeljuje i stupaš u sistem koji predstavlja apsolutni užitak. Odnosno ti si nad svojstvom, nad osjećajem zla, nad osjećajem boli, zato što si povezan sa ciljem, i ta bol predstavlja sredstvo, odskočnu dasku. I zato ti odobravaš nju, kao nešto neophodno, kao najvažnije, uz pomoć čega možeš postići... I zato ona poprima vrijednost cilja. I to toliko mjenja čovjeka, da se on uzdiše nad bilo kojim zlom, on ne iskorjenjuje zlo, kao što nalažu različite metodike, religije...ne iskorjenjuje zlo, on mora da se izdigne nad njim, iz saznanje da je to od Stvoritelja. Zato spajajući se sa Stvoriteljem, on vidi da je u tome jedan Izvor i zato ne pravi razliku između dobra i zla. I zato je tako i rečeno kod Adama, kada je zgrješio: „bićete kao Stvoritelj koji zna dobro i zlo, koji postiže dobro i zlo“, znači istovremeno, Jedan, Jedinstveni korijen.

-  U religijama nije tako. 

Lajtman: U religijama nije tako. One ostavljaju čovjeka na tom nivou, one ga ne razvijaju.

-  Kod njih postoji i zlo...

Lajtman:  Kod religija daje čovjeku moralnu, psihološku potporu  u ovom životu i ništa više. Cilj religije nije ispravljanje čovjeka. One postoje u skrivanju Stvoritelja, a kabala govori o Njegovom otkrivanju. Odnosno, cilj je otkriti Njega uz pomoć svih sila i uz pomoć svih pojava koje mi se dešavaju. I zato kad se pojavljuje kabala nestaje religija. I u tome se nalazi određena protivrječnost. Mali problem...

-  Mali problem, zato što izgleda da religije psihološki faktor...

Lajtman: Religija ostaje i kabala je za to da one ostaju kao kultura  čovjeka, njegovi običaji i obredi. I kabala je za to da čovjek ostaje u njima, da ne uništava. A ti kulturni običaju su tu da bi gradili njegovu kulturu, da nasljedi tradiciju sa kojom čovjek produžava da živi. 

-  Ko je žena Avramova, Saraj? Zašto mu je potrebna?

Lajtman: To je vječito pitanje. 

-  Žene sjede i čekaju odgovor na ovo pitanje. Šta je to za Avrama? Za Lota znamo. On uzima za sebe ono, grubo rečeno, izdajnika, ne znam kako još da ga nazovem...

Lajtman: Žena za muškarca, ženski dio za muški dio u duhovnom kretanju je najvažnije. Zato što je ženski dio predstavlja sve želje. To je kao posuda, a Avram je sredstvo kojim ja mogu da punim tu posudu. Zato Saraj. Kda još uvijek te želje čovjeka ne nalaze se pod kretanjem, ustremljenjem, koncepcijom Avraama i one se nazivaju Saraj. Kada one počnu da rade zajedno sa Avramom, tada se nazivaju Sara. Isto tako kao što je Avram bio, a potom postao Avraam i Saraj postaje Sara. Postoje u tim rječima, u tim slovima, u tim slogovima, postoji unutrašnji smisao i zato se dešavaju takvi nazivi, sva ta imena. Želja čovjeka, koja je u potpunosti fokusirana, sabrana, spojena koja radi sa usmjerenjem to se naziva „Avraam ve Sara“. I tako oni idu zajedno naprijed. No prolaze mnogo mnogo vremena do kada oni mogu uopšte napraviti zajednički rad, roditi nekoga od sebe. To se naziva „Zajednički nivo“ kojeg Avraam u stanju sa Sara zajedno, rađaju sledeći nivo. Odnosno, njegova iskonska želja pojaviće se u tom vidu kao i njegovo stremljenje ka Stvoritelju. Prva pojava od Avraama ka Stvoritelju se i naziva njegovim sinom – Icak (Isak). I ono se pojavljuje, mada to je već sledeće...

-  Oćemo mi doći do tog stanja, konstantnog osjećaja besplodnosti, odnosno stanja ...

Lajtman: Da, da je nemoguće ... Ja ne znam na koji način mogu da izmjenim svoj egoizam, toliko da bi se iz njega rodila sličnost sa Stvoriteljem. Ja mogu da shvatim kako da se popnem nad njim, kako da radim sa njim, ali kako od njega da uradim svojstvo jednako Stvoritelju, podobno Njemu, kada je ono obratno Njemu, e to ja ne razumijem. I zbog toga je to rođenje toliko teško i ono je iz jednog svjeta u drugo, kao razvoj unutar stomaka. Potpuno nam je nejasno zašto je ono stvoreno. Iz sebe treba da izdvojiš nešto novo, u tim strašnim mukama, sa bolovima... Cijeli taj sistem rađanja, cijeli taj program, rađanja sve se to u kabali govori na stotine stranica, pri čemu se to opisuje silama, na koji način nastaje formatiranje te bivše egoističke želje da bude slična Stvoritelju. To je jako, jako složen proces. 

-  Produžiću, htio bih takođe, pošto pravimo prekide, kao što je i Avraam radio cijelo vrijeme... Vi ste sada rekli da je Avraamu dodato slovo „A“, Saraj je uklonjeno slovo „jud“ na jevrejskom. Šta su to imena u Petoknjižju, šta su imena kod čovjeka?

Lajtman: Ime označava moje stanje u odnosu na Stvoritelja.  To je moje ime. U odnosu na Njegov ideal – najvišeg stanja koje postoje u prirodi, i takvo stanje nazivamo Stvoritelj. Tako da u odnosu na mene, u odnosu na tu najvišu istancu, ja mjerim sebe, i mjenjam se i mjenjajući sebe, mjenjam svoje ime, lično ime, tako je Avram postao Avraam, Saraj postala Sara itd. 

-  Ko čovjeku daje ime? 

Lajtman: Njegovo postignuće. Niko mu ne daje ime, niko ne može da da. Sam čovjek, kada postiže svoj duhovni nivo, taj duhovni nivo, on ga osjeća kao svoje ime, kao mjerenje sebe. Ime je mjerenje sebe. Sledeći put kad se izmjerim, imam drugo ime. Odnosno, šta znači ime? Postao sam drugačiji u odnosu na Stvoritelja. Odnosno, sva imena su praktično postignuća Stvoritelja. 

-  Upravo Stvoritelja?

Lajtman: Da. Kada nazivam sebe nekim duhovnim imenom, ono govori o tome koji dio Stvoritelja sam postigao, odnosno kojem djelu Stvoritelja sam sličan. To je moje ime. 

-  Odnosno,  govore da Tora, Petoknjižje ima sedamdeset imena Stvoritelja. 

Lajtman: Da. Treba proći sedamdeset stupnjeva. 

-  Odnosno, ja sam bio Adam, pa Noa zatim Avram, pa Isak.

Lajtman: Apsolutno sva imena, pri čemu sva apsolutno. I Hitler, Staljin i Valaam i Valak i Faraon, svi...Nabukodonosar. Sva imena čovjeka, sva su tamo i sva čovjek mora da prođe. 

-  Sva imena Stvoritelja? 

Lajtman: Da, apsolutno sva. Nema ništa u svijetu što bi se pojavilo a da nije Njegova pojava. Zato se ne treba bojati i ne treba se užasavati kako se to može dešavati od Njega. Samo od Njega. 

- Opasne stvari govorite. Sva imena, čak i svjetskih zločinaca, smatraju se...

Lajtman: Ko njima upravlja? Ko ih je stvorio? Ko, ako nije On? 

- Zašto ih je stvorio?

Lajtman:  A što? Postoje li neke još sile osim Njega? Đavoli, satane...? Svi su oni pod Njim.

-  Svi su iz jednog izvora? I sve je to On?

Lajtman:  A on je Najviši. Apsolutno. 

- Zbog čega je On stvorio sve te sile?

Lajtman: Sve te sile su pojave naše egoističke prirode. Tako da ne treba da se odnosimo prema njima negativno, treba znati kako ih iskoristiti, pravilno, radi postizanja upravo onog Izvora, Jedinstvenog, iz kojeg oni dolaze. 

-  Ajmo da oštro završimo ovu emisiju. Kao što je u serijama uvijek potrebno završiti oštro, kako bi jedva čekali sledeću epizodu. Dragi prijatelji, do sledećeg gledanja. Budite zdravi. Doviđenja!