TAJNE VEČNE KNJIGE - NOE - 2

Noe - Epizoda 2

- Dobar dan, dragi ptijatelji. Mi nastavljamo ciklus emisija "Tajna vječne knjige".  Govorimo o Petoknjižju i otkrivamo kako je pravilno čitati. Ne znam kako za vas ali za mene su ove besjede postale posebne jer, kad shvatite da razgovor ide o vama i da je napisana Knjiga za vas, onda vam se javlja potpuno nova percepcija u pogledu na ovu Knjigu.

Knjiga , koja pocinje sa riječju Početak ili na jevrejskom Berešit, govori o tome da je u početku bio totalni haos, što znači da je bila u cjelosti egoistička percepcija na svijet a završava se, ta Kniga, sa riječju Izrael.

Ko je slušao prošlu emisiju, zna da se riječ sastoji od:

Izra - direktno

El - ka Stvoritelju

Ka Stvoritelju,  znači zakon apsulutne ljubavi. Čovjek prolazi nivo od apsulutne egoistične percepcije svijeta do gledanja na svijet kroz ljubav. I o ovome govori ova cijela Knjiga i to su naši stupnjevi za razumijevanje. 

Kao uvijek, sa nama je Dr M. Lajtman koji nam objašnjava sve ovo. Dobar dan Dr Lajtman!

Lajtman: Ja kada čitam, obično čitam,  te glave u proširenoj formi. Istovremeno čitam statie moga učitelja, koji opisuje svaku glavu ,pri čemu je to trajalo šest godina - svake godine on opisuje istu glavu drugačije i tako svih pedeset glava Tore. Zatim čitam Zohara a potom Učenje deset sefirot i članke Ball HaSulama.

- Dobijaju se različiti nivoi.

Lajtman: Sasvim su različite asocijacije i nivoi. Najvažnije je da će vam se pojaviti osjećanje i da će  te vidjeti tokom čitanja da vam se polako otkriva slika koja vas usisava unutra, ulazite u višeslojni svijet gdje je iza vas i iza spoljnjeg svijeta. Počinjete da osjećate i Njegove druge sastavne djelove koji vas pokreću kao iza kulisa. Otkrivaju vam se ideje Režisera, jedinstvenog velikog  i " radnika" na sceni, koji pripremaju sve, i vi se krećete u ovaj svijet nesvjesno bez ikakvog razumijevanja. Odjednom vi počinjete da učestvujete , u tom kretanju i počinjete da shvatate zamisao Režisera kao da zajedno sa Njim učestvujete u tom spetaklu. Počinjete da učestvujete u njemu, da vidite druge, da se povezujete sa njima i odjednom da cijela scena i zamisao i svi učesnici iza scene tzv. Anđeli - svi zajedno učestvuju u jedinstvenom kretanju.  Kada čovjek ulazi  u harmoniju sa tim disanjem i tom slikom počinje da osjeća sebe kao u vječnom kretanju. I u principu mi tako izučavamo ta poglavlja.

Suština izučavanja teksta je da se u analizu teksta ne ulazi  razumom. Jer našim organima čula i našim razumom, ovozemaljskim, je  nemoguće osjetiti to stanje zato što se ono nalazi izvan našeg materijalnog svijeta. I zbog toga moramo da imamo namjeru da vidimo taj svijet prozirnim i mnogoslojnim. To je cilj naših izučavanja nedeljnih poglavlja. 

- U principu, kao što smo već govorili, cilj je nekako stati u ravni sa svojim Režiserom , da stojite licem u lice sa Njim?

Lajtman: Da, cij je vidjeti Ga, osvijestiti Ga. Potrebno je osjetiti cijelu scenu, cijeli sistem, kretanje i zamisao i sjediniti se sa time. Odnosno primiti to kao nešto najbolje u duši i učestvovati u tome i sjediniti se sa tom zamisli.

                         

- Produžavamo da govorimo o poglavlju Noah, na ruskom ova riječ se izgovara Noe, ali po meni Noa nema, grubo reći, nekog korijena, ali Noa ipak znači Dobro (horošo), označava da je Stvoritelju bilo dobro sa njim, je li tako?

Lajtman: Rečeno je da je on bio pravednik u svojoj generaciji, tako je rečeno jer generacija nije bila „ahti“, u suštini kao i naša. No on je bio poseban čovjek koji je zaista bio na nivou  spoznaje razvitka i osjećaja koji se naziva otkrivanje Stvoritelja. Otkrivanje svih sila prirode tako da mi možemo reći da je ipak bio posebna ličnost. 

- Mi sa Vama pričamo ne samo o tome ko je bio kao ličnost nego kao i prvi osjećaj ka Stvoritelju,  ka otkrivanju Stvoritelja.

Lajtman: Da, posebno otkrivanje Stvoritelja, otkrivanje je kada čovjek pocinje da shvata treba da djeluje prema višoj sili tako da treba da poništi svoj egoizam. Ne samo sebe, već svoje znanje, spoznaju, svoju svijest, analize svojih mogućnosti u spoznaji svjeta. Ne poništavam svoju egostičnu prirodu jer ona nije moja, ona mi je data namjerno, da ako budem iznad nje imaću dvije prirode, egoističnu – za primanje i za davanje. I tada ću uz pomoć te dvije sile moći da stojim izmedju njih u ravnoteži. Imaću svoje JA. Odnosno, upravo sam ja čovjek koji se nalazi u ravnoteži izmedju te dvije sile, stojeći kao na vagi. Kada izbalansiram te dvije sile, shvatam da sile dolaze odozgo, lijeva i desna,  negativna i pozitivna, odozgo od Stvoritelja, to nam je dato prirodno, to postoji u prirodi. A ja kad znam da imam te dvije sile ja ih kombinujem u sebi onako kako mislim da je ispravno i na taj način guram naprijed. 

- Prisustvo ove dvije sile mi daju mogućnost izbora?

Lajtman: Kako imamo samo egoizam, on sa nama i upravlja i ne možemo ništa uraditi sami. 

- Znaci postoji Stvoritelj koji želi sa svime da upravlja?

Lajtman: Ne, Stvoritelj uopšte ne želi svime da upravlja, Stvoritelj hoće da od njega preuzmeš sve pravce djelovanja. Nego, zato je rečeno da čovjek treba da se uzdigne do nivoa Stvoritelja. Znači, čovjek treba da nauči da smo u životu kao mala djeca i učimo od starijih i postepeno se približavamo starijoj generaciji i uzimamo njihovo mjesto. Samo na taj način treba da djelujemo. Zato sve neprijatnosti i udari koje mi dobijamo iz našeg života, to je samo da bi se naučili da upravljamo. Noa nam pokazuje početak tog sistema, on je vidio drugačije, da sve ostale metode odnosa ka stvarnosti, kada čovjek pokušava da egoistično koristi nju za sebe, da svi su oni grešni, i vode ka uništenju. Na kraju čovjek sam sebe time uništava. Zato jedino što mu preostaje jeste da prihvati ovaj zakon – zakon - podignuti se iznad svog ega, a na koji način - poništi sebe. Kako da se uzdigneš? O tome zapravo pričaju mnoge metode, religije, poništi sebe znači da prekineš da se koristiš svojom prirodom koja ti je nametnuta, ostavi je na miru. Pogledaj kako se razvija embrion u materici, on poništava sebe. Sa nekoliko kilograma tudjeg mesa, razvija se u tijelu čovjeka, i cijelo tjelo, zamisli, tjera da radi za njega. Mozeš to da zamisliš? Ako mali trn u ruci, proizvodi gnoj, bol, i potrebna je operacija, cijeli organizam radi kako bi izbacio taj trn iz sebe. Ovdje je pak obrnuto – cijeli organizam se organizuje za taj plod da ga maksimalno razvije i sačuva, zašto? Zato što je spreman da bude ništa i  prima sve od svoje majke. Isto tako i Noa u svojoj barci, on poništava sebe, ulazi u barku kao u matericu, kao u majku. Okružuje ga plodova voda i na taj način se on spašava – tj poništavajući sebe pred svojim egom, bez da mu se potčini, poništavajući se, znači zapravo obratno, mi se podižemo nad egom, daveći ga, neću da se koristitim tom svojom prirodom, samo hoću da se izdignem iznad nje ka drugoj. Kada budem imao obije prirode, ne samo jednu koja je kreirana na apsorpciji a i drugu koja sa bazira na emanaciji, davanju, kada budem imao 2 linije, kao dvije uzde u rukama, onda ću moći po sredini sam sa sobom da upravljam. Ovako ja ne upravljam.

- Korak čovjeka u duhovnom je ući u majku?

Lajtman: Da, i da bude tamo cijelih 9 mjeseci, punih 9 Sefirot: Keter, Hochma, Bina, Hesed, Gvura, Tifferet, Necach, Hod, Jesod. Postepeno Egoizam sve više raste u tebi, svakakvi problemi, ili obratno svi razlozi koji te mame u ovom životu, specijalno da bi ti mogao dati mogućnost da se podigneš. Specijalno ti se šalje to da dobiješ mogućnost da se izdigneš iz toga. Treba da shvatiš kako se Stvoritelj i priroda sa tobom igraju, privuče to ovo, privuče te ono, hoćeš ovo, hoćeš ono i tako se zaboraviš. I tako sve do poslednjeg dana. Kada covjek konačno shvati da se dešava nešto sa njim, i počne pričati sa sobom, počne osjećati dijalog sa Stvoriteljem, kako se Stvoritelj igra sa njim, kao da se igra sa djetetom. Ne baca mu jednostavnu igračku nego mu dajemo lego kockice, hoće da ih on sam spoji, konstruira, kako bi sagradio svoju kuću, nacrtao nešto na prazan list, tako nama Stvoritelj šalje sve neke problemčiće. Mi ne treba sami da riješavamo te probleme, samo treba da odgodnetnemo smisao toga što on nama šalje. Ako ja ne bih shvatio iz toga što mi On šalje, da ih pravilno sklopim, to ja ne bih otkrio Njegovu zamisao. Mi počinjemo da se bavimo samim problemom, umjesto toga da to povežemo sa tom silom prirode koja želi da nas privuče sebi, do njenog nivoa. I dešava se da mi ostajemo u ovom svijetu mali ljudi a ne postajemo Adam – sličan Stvoritelju.

- Ono što mi daju kompjuteri ne gledam to kao problem nego izazov da ga riješim?

Lajtman: Upravo tako, da bi život dobio sasvim drugi smisao. I ja vidim u svakoj minuti, sekundi, komunikaciji, da postoji još nešto ispod toga, gdje negdje tamo Režiser postavlja ispred mene novi spektakl, i kroz taj svijet ja pokušavam prepoznati njega i njegovu zamisao. A kada tu zamisao prepoznam, počnem da plivam u njoj, mislima tog scenarija, tada shvatam da je napisan da bi se ja uzdignuo i ušao u njega, tada ja stajem na isti nivo sa Režiserom, postajem njegov partner, tada postajem Čovjek jednak Stvoritelju, počinjem da ga shvatam. Tada počinjem već da mu odgovaram. Kod mene se pojavljaju dvije linije, počinjem da mu odgovaram, da se savjetujem. I počinjem da se pitam odakle ta slika, kuda vodi ta slika, i sada shvatam da ona nekuda vodi i onda se vraćam na početak, a zašto je takva?

Već na sledećem nivou ja počinjem da istražujem samog Stvoritelja – koji upravlja sa svim, a zatim i više od toga, nad Stvoriteljem. Stvoritelj je zainteresovan, da ga tako istražujemo, da ga upoznajemo, jer jedino tako možemo da opravdamo sve njegove postupke, i tada postajemo Pravednikom. Noi je to i bio cilj, zato on i jeste pravednik svoje generacije. Odnosno, jedini je prešao preko svog egoizma, za šta treba biti muškarac i ne podleći željama ovoga svijeta, vlasti, strasti, parama, preći preko egoizma i samo htjeti doći do Njega. Hoću do Njega, hoću da shvatim njegovo djelovanje i na taj način ću osjetiti da ja upravljam svojim životom. I zato mu se i daje mogućnost da udje u barku i da pliva ka tom stanju. 

- Mnogo lijepa emotivna slika. Možda je po meni i ovo najbolja slika, voda, barka, mi smo i započeli ovo poglavlje rekavši da je Noa uzimao po par od svega.

Lajtman: Čovjek se smatra malom svijetlošću. I zato u njemu sve postoji: neživa, vegetativna, životinjska i njegova priroda, koju mora sam da otkrije. I kada se kaže da uzima po ``par`` od svega, uzima i pozitivni i negativni dio, odnosno dio koji prima i dio koji daje. On ulazi u barku sa već dvije linije, sa dvije sile prirode, ne samo sa onom koja mu je data od rodjenja-egoistična, već i ona suprotna-altruistična. On još uvjek ne može da koristi to pravilno, zato je i sličan embrionu u meterici, od kapi sjemena, što znači ulazak u barku. Noa sam budući Ja, koji od svega uzima po par, pozitivno i negativno, da primi i daje. Tako postepeno sa ove dvije sile on raste i održava ravnotežu ove dvije sile. On se na taj način nalazi na sredini izmedju te dvije sile i poništava egoizam kako bi se izdigao i bio u simbiozi sa ove dvije sile. Tako on treba da prodje svih 9 Sefirot, deseti sam Ja. Ovih 9 Sefirota je 9 mogućnosti da ja utičem na svijet, kada ih sve primim, radjam se i izlazim iz barke, kao što plod izlazi iz materice majke i postajem mali čovjek, ali ispred mene je još uvjek put koji se naziva „rast“. 

- Što je onda spontani (pobacaj)? Znam da postoji u našem svijetu spontani, al šta znači u duhovnom svijetu? Sve je išlo ka tome da se rodi čovjek - Adam.

Lajtman: U principu, postoji tako egoistični trenutak kada kao nezavršeno tijelo unutar majčinog organizma, kada postaje strano tijelo unutar organizma, i u tom slučaju organizam je obavezan da ga izbaci iz sebe. Pri čemu ako je u našem svijetu potrebno da se čisti ili razne operacije da urade, to može biti veliki problem, a u duhovnom mu se to daje kao mogućnost da opet započne put. Jer ako ostane unutar višeg stvorenja, višeg nivoa, unutar Stvoritelja ili u barci, to jeste ima odnos Stvoritelja prema njemu. On prima višu svijetlost i to je egoistično i to će ga dovesti do duhovne smrti, da bi mu dali mogućnost da ponovo počne taj put. Zato njega viša sfera, odnosno majka izbacuje iz sebe, Stvoritelj ga izvlači iz duhovnog svijeta. Čovjek u potpunosti gubi svoja duhovna svojstva, karakteristike, osjećaje, kontakte i pada opet u naš svijet. 

- Da li čovjek osjeti taj bum (pad u naš svijet)?

Lajtman: Ne, kad ga sretneš on kaže dobar dan, kako si. Sve je to besmislica sva ta kabala..... nudi mu se posao biznis, karte, djevojke.... i sve ide svojim putem, i odjednom se sve isključuje, cijela priča o duhovnom. Ne postoji nikakav osjećaj i organizam radi po starom. To se namjerno dešava iz više razloga, moramo da shvatimo da se nalazimo u velikom sistemu duša, 7 mil duša, pri čemu ta količina može biti veća ili manja, u zavisnoti od egoizma, koji treba podijeliti na male dijelove. Bio bi jako depresivan kada bi čovjek preuzeo cijeli egoizam na sebe. Čak i narkotici ne bi pomogli. Vidimo kako danas svijet sa komadićima egoizma u svakom čovjeku je u cjeliosti u depresiji. Zato i ima sedam milijardi ljudi. Recimo da dodje do rata i da pogine milijarda, dvije, zašto se to dešava? Zato što će patnja biti toliko velika da će se ljudi odvajati od egoizma. Najvažnije je preživjeti, tako da egoizam neće privlačiti ka sebi, ljudi ce biti spremni za normalan i jednostavan zivot. Znači, potreban nam je normalan zivot, mali nam je ego i smanjuje se broj ljudi.  Znači zbog toga se dešava uništavanje tokom rata. Ne pada bomba zato što pada, nego pada zato što se ego smanjuje. Rezultat utiče na razlog. Zapravo kraj komanduje početkom. 

- Pricali smo o izbacivanju...  

Lajtman: Da, ne znamo zašto se dešava izbacivanje, ja to gledam stalno kod ljudi, podignu se pa padnu potpuno se isključe. Sve je to povezano sa sistemom od 7milijardi ljudi. I zato mi ne možemo govoriti koji je zapravo razlog što se to desilo sa čovjekom. Čovjek je povezan sa drugim ljudima, prethodnim životima, sa situacijama, to je jedna velika mreža.

- Hoćete reći da je svijet jedan veliki kompjuter koji je povezan sa svime?

Lajtman: Da, ali mi nismo u mogućnosti da se povežemo sa svim, mi možemo da se pravilno odnosimo prema svijetu samo ako smo okrenuti prema davanju s ljubavlju. Ako imam ljubav onda nije važno šta se dalje dešava. Uvjek sam onda povezan sa Njim pravilno i pozitivno. Kada se odnosim prema Njemu sa ljubavlju, počinjem da ga osjećam svojim čulima i da ga shvatam i da ga primam u sebe kao kompjuter cijeli sistem. To se dešava samo kroz osjećaj davanja.

Čovjek se postepeno razočarava u svoje mogućnosti i vidi da se svijet kroji bez njega,  i kao čini mu se da uz pomoć nauke, filozofije, on doprinosi svijetu. Zapravo nas život uči tome da smo mi samo sitni dijelići kosmosa u našem životinjskom stanju sa kojim upravlja priroda u našem egoizmu. Ako uspijemo da dobijemo drugu silu, silu davanja u odnosu na silu primanja, i uspijemo upravljati njima dvijema to se iznad njih dvije možemo podići. Sila primanja je takodje sila od Stvoritelja, sila davanja je takodje Njegova, jedna je direktna a druga je suprotna, ali sa obije on upravlja. Kako bi ja upravljao moram da se uzdignem iznad njih, na tome se zasniva naš cilj. Zato Noa ide ka tome, zato što je on prihvatio da uzme od svega po par, da razvije u sebi dvije sile i uzdigne se iznad njih. 

- Zapravo nismo pročitali ni strofu iz ovog poglavlja, vrijeme je brzo prošlo. Hvala vam što ste bili sa nama večeras, vidimo se sledeći put na ovom poglavlju Noa. Budite zdravi i do gledanja....sve najljepše.